Jedan crnački dječak je na seoskom sajmu posmatrao čovjeka koji je prodavao
balone. Trgovac bi pustio crveni balon da se visoko digne u vazduh, zatim
plavi, pa žuti, pa bijeli. Svi su se uzdizali dok ne bi nestali iz vidokruga.
Dječak je dugo stajao pored tezge,
gledajući u crni balon, a zatim upita:
— Gospodine, ako pustite taj crni balon, hoće li se i on dići visoko kao i
ostali?
Prodavac balona se ljubazno
nasmiješi dječaku, pusti konac i dok se crni balon uzdizao u nebo, reče:
— Sinko, ne radi se o boji. Ono što je u njemu diže ga u zrak.
Ova jednostavna priča nosi duboku
poruku — najvažniji činilac u načinu nečijeg života nije spoljašnji oblik, već
ono što čovjeka ispunjava iznutra. Vjera, filozofija ili unutrašnje uvjerenje
koje čini našu životnu potku, ono je što oblikuje duh, obogaćuje ga i uzdiže —
ili ga osiromašuje i sputava.
Jer, kao što Kaṭha Upaniṣada uči —
ono što je „dobro“ ne privlači uvijek na prvi pogled, ne zavodi, ne obećava
brze užitke, ali nas vodi ka unutrašnjoj snazi, ka znanju, ka postojanosti
duha. A ono što je „ugodno“ često nas zavede, opčini, zadovolji trenutne želje,
ali nas ne izgrađuje.
Savremeni svijet, koji je zamijenio
duhovne vrijednosti materijalnim mjerilima, stvara iluziju da je sreća u
posjedovanju, u tijelu, u površinskom, u slavi, moći i fizičkom zadovoljstvu.
Ali svako ko je bar jednom dublje pogledao u sebe zna da je to samo sjenka
prave radosti. Prava sreća nije u tome da sve bude lako, već da bude smisleno.
Da nas uzdigne ono što nosimo u sebi — kao onaj helijum u balonu.
A što nosimo u sebi? Tu tihu
mudrost, to „znanje srca“ koje prepoznaje ljepotu u pogledu, u prirodi, u
jednostavnosti, u tišini, u molitvi, u istini. Duh govori duhu — i kad nas
nešto duboko dotakne, to nije slučajno. To je onaj trenutak kad u tišini duša
kaže: „Ovo je istina.“
U svijetu buke, brzine i stalnog
traženja vanjskih potvrda, potrebno je hrabro srce da izabere put unutrašnje
tišine, put razmišljanja, molitve i duhovnog rasta. Potrebna je snaga da se
odrekneš ugodnog zarad dobrog — ali tek tada postajemo slobodni. Ne slobodni za
sve, nego slobodni od svega što nas zarobljava, oslobađajući se iluzija
koje nas svakodnevno vuku u zamke novog doba.
Zato, kao što kaže stara priča, nije
važno kakve je boje balon. Važno je ono što je u njemu. A to važi i za
nas — nije važno kako izgledamo, gdje smo rođeni, ni koliko posjedujemo. Važno
je ono što nas uzdiže. Važno je ono što nas pokreće ka nebu.
