Sve
je, kad dođe vrijeme, u tome -
ne u pobjedama, ni u bogatstvu -
već u tome da pronađemo ono zaboravljeno mjesto
koje nas ne pita ko smo bili,
nego samo: jesmo li postali ono
što jesmo?
U
jogijskoj filozofiji, to mjesto zove se Sat-Chit-Ananda:
Bivstvovanje, Svijest, Blaženstvo.
Nije ni gore ni dolje,
ni na nebu ni pod zemljom,
već unutra.
Tamo gdje se duša sjeća.
Zen
kaže:
“Ne idi tražiti istinu. Samo prestani da gajiš pogrešno.”
A mi smo često gradili domove od stvari koje nikad nijesu bile naše.
Ali
tu, u toj zvjezdanoj palati od snova,
nema tuge.
Nema rastanaka.
Samo prisutnost koja ne pita, ne
traži, ne vezuje.
I
kad ostaneš sam,
ali ne usamljen,
kad čuješ tišinu koja nije prazna,
već puna svetog…
Tada si stigao.
Jer
istinski dom nije mjesto.
To je stanje svijesti.
To si ti - kad si prestao da tražiš sebe u drugima,
i pronašao Boga u sebi.
Zato,
neka vrata ostanu otvorena.
Jer putnik koji dolazi iz zemlje zaborava,
prepoznaje dom ne po izgledu,
već po mirisu tišine.
