ZAŠTO BOLI KAD NEKO ODE

Zašto boli kad neko ode?
Zato što to nije kraj.
Jer tijelo može da se udalji, ali srce - ono što je zaista bilo blisko - ostaje tu.
Još uvijek čujemo glas u tišini sobe,
još osjećamo pogled,
još čuvamo riječi kao da će ih izgovoriti opet, sjutra.

Odlazak ne briše prisustvo.
Ono se samo preobrazi - u sjećanje, u misao, 
u miris koji nas iznenada zatekne,
u tišinu koja zna više od svih riječi.

Kada se neko useli u naše srce,
on tu ostaje - ne kao gost, nego kao dom.

Zato boli.
Jer duh zna da veza nije prekinuta,
a tijelo čezne za dodirom,
za toplinom ruke,
za prisustvom koje se ne može zamijeniti 
ni sjećanjem ni riječima.

To nije slabost, to je snaga ljubavi.
Jer samo ono što je bilo istinski živo, 
može istinski da boli kad više nije tu.

Ali bol nas i podsjeća:
da smo voljeli,
da je vrijedilo,
da smo bili darovani prisustvom nekoga
ko nas je dotakao do dubine duše.

I takva bol,
ako je prihvaćena sa zahvalnošću,
postaje molitva.