Postoje ljudi koji se hvale svojom istinoljubivošću, a njihova riječ reže dublje nego mač. Govore: “Ja samo kažem istinu”, ali zaboravljaju da je istina bez saosjećanja samo prikrivena agresija.
Istina
nije oružje. Ona
nije tu da se njome udara, niti da se njome dokazuje nadmoć. Ako ne dolazi iz
srca, ako nije oplemenjena dobrotom, istina se pretvara u hladan kamen bačen
prema drugome.
Višvaguruđi
Mahešvarananda je rekao: "Ne
sijeci istinom kao nožem."
Jer istina nije samo riječ — ona je energija. Ona nosi u sebi vibraciju
namjere. A kad se izgovori s egom, postaje povreda. Kad se izgovori sa
ljubavlju, postaje iscjeljenje.
U učenju joge,
istina (satja) i
nenasilje (ahimsa)
idu ruku pod ruku. Bez nenasilja, istina nije čista. Ona mora biti poput svijetla
koje ne osljepljuje, već nježno obasjava put.
Onaj koji
poznaje unutrašnju tišinu, zna da riječ može biti lijek, a ćutanje nekad blagoslov.
Zato pravi učitelj ne govori da bi bio u pravu — već da bi donio mir.
Istina tada
postaje kao molitva:
tiha, blaga, a snažna.
Bez oštrice, bez rane, bez namjere da boli.
Samo s istinskom željom da bude korisna.
