To što nazivate
prošlošću - nijesu samo sjećanja.
To je zemlja. To je tlo koje smo nogama gazili, srcem branili, umom oblikovali.
To je ono što smo posijali: mislima, riječima, djelima.
Ponekad nesvjesno.
Ponekad iz straha, ponekad iz ljubavi.
A budućnost?
Ona nije nepoznanica.
Ona je samo zrela njiva.
Žetva je ono što nas čeka, jer ni jedno sjeme ne ostaje neizgovoreno.
Sve se vrati. Sve dozri. Sve jednom progovori.
Zato učenik
joge uči da hoda svjesno.
Da ne baca sjeme u vjetar, da ne sije riječima koje ranjavaju, niti djelima
koja vezuju.
Uči da njegov dan bude molitva, a svaka misao mantra.
U Vedanti, karma nije kazna,
već zakon ljubavi, jer nas uči da prepoznamo sebe u onome što nam dolazi.
Žetva nije
prijetnja.
Ona je ogledalo.
Ako smo sijali
pažnju - ona će niknuti.
Ako smo sijali tišinu - ona će nas zagrliti.
Ako smo sijali ljubav - ona će se vratiti, ponekad čak i iz nepoznatih ruku.
Zato se ne
plašimo onoga što dolazi.
Plašimo se samo onoga što nesvjesno šaljemo.
I znaj:
Ni jedno sjeme nije uzaludno.
Sve što posiješ, svemir pamti.
I u pravo vrijeme, podari ti ono što ti je najpotrebnije.
Ne ono što želiš.
Nego ono što te uči.
Jer budućnost
je žetva.
A žetva je učitelj.
