Nekad mi se
čini da najljepše stvari činimo
onda kad nas niko ne vidi.
Kad ne glumimo dobrotu,
već je prosto pustimo da poteče,
kao tiha voda ispod mosta svakodnevice.
Kad osmijeh u
prolazu nije uljudnost,
nego znak prepoznavanja među starim dušama.
Kad riječ utjehe ne traži zahvalnost,
niti pogled potvrdu.
Kad pomoći nekome ne znači isticanje,
već radost jer si mogao da olakšaš.
nijesmo ljudi kakvima nas drugi vide —
nego ljudi kakvi zaista jesmo
