(inspirisano Petrom Panom i učenjem Srca)
Pođi sa mnom.
Ne treba ti kofer. Ni karta. Ni putanja.
Samo tišina u grudima i vjera djeteta koje još nije naučilo da sumnja.
Tamo gdje
idemo, vrijeme ne važi.
Jer vrijeme pripada umu, a ono što ćemo dotaknuti - ne spada u ono što se
mjeri.
Tamo se snovi
ne nazivaju „nemogućim“.
Tamo snovi nijesu ciljevi, ni iluzije, ni izgovori za bijeg.
Oni su otisci tvoje duše, još iz vremena kada si znao bez da si morao da znaš -
kako.
U učenjima
joge, to je hridaja
- srce iza srca. Mjesto u kojem Sve-početak i Sve-kraj sjede u miru.
Tamo nema kalendara.
Nema vremena. Nema požurivanja.
Samo puls
jednog jedinog sada, koji ne mora da traje, jer nikada ne prestaje.
Tamo se ne
pita: „Imam li dovoljno?“
Tamo se ne žudi da budemo neko drugi.
Jer tamo samo jesmo, bez napora, bez maske, bez potrebe da
dokazujemo.
To je djetinje
kraljevstvo Petra Pana - ali i unutrašnje carstvo svakog bića koje se vratilo
sebi.
Zato pođi sa
mnom.
Ne da pobjegnemo iz svijeta, već da se vratimo svijetu koji nijesmo nikada ni
napustili, samo zaboravili.
Tamo gdje se
snovi rađaju.
Tamo gdje vrijeme ne postoji.
Tamo gdje srce zna put - i vodi te bez pitanja.
