ODANOST – TIHOST KOJA NE ODUSTAJE

Odanost nije vika. Nije deklaracija. Nije ni obećanje. Odanost je prisutnost -  tiha, stalna, postojana. Ne traži da bude prepoznata, a još manje nagrađena. Njoj je dovoljno da zna, da je tu, da stoji, da ne okreće leđa.

Odanost je hrabrost srca koje bira da ostane. Da ne iznevjeri. Da ne pogazi ono u što je jednom zakoračilo sa punim uvjerenjem. Bilo da je riječ o istini, pravdi, prijatelju, Učitelju, partneru, ili sopstvenom unutrašnjem putu.

Biti vjeran, ne znači biti slijep. Niti znači trpjeti ono što se ne smije trpjeti. Odanost nije ropstvo. Naprotiv, to je najviši oblik unutrašnje slobode. Jer odan čovjek nije zarobljen tuđim mišljenjem, ni trenutnim okolnostima. On ne mijenja pravac zato što vjetar duva jače. On zna zašto ide tamo kuda ide.

Odanost partneru - to je vjernost, ne samo tijelom, nego i srcem. To je povjerenje koje se ne kupuje i ne prodaje. To je spremnost da se zajedno prođe kroz nesporazume, tišine, promjene i godine - ne kao teret, nego kao prilika za rast. U vremenu kada su odnosi često površni, zamjenjivi i brzi, prava vjernost u ljubavi postaje rijedak dar. Ne zato što partneri vezani - nego zato što su se izabrali, i svaki dan iznova biraju jedno drugo, čak i kada to nije lako.

Odanost sebi - to nije tvrdoglavost, već prisutnost. Odan sam sebi kada ne okrećem leđa onome što duboko osjećam kao ispravno, čak i ako me to košta prihvaćenosti, udobnosti, pa i sigurnosti.

Odanost istini - to je vjernost sopstvenom unutrašnjem glasu, i onda kada svi spolja govore suprotno. To je tiho stajanje uz ono što je čisto, čak i kada se to čini poraženo, osramoćeno, neshvaćeno.

Odanost prijatelju - to nije vezanost, to je povjerenje koje ne uslovljava. To je prisustvo i u danima tišine. To je stajanje uz, i kada nema koristi. Jer prava odanost ne pita: „Šta ja imam od toga?“ Ona pita: „Šta bi bilo da se ja povučem?“

Odanost Učitelju - to je srčana odlučnost da se ne skrene sa Puta, čak i kad ego traži druge staze, lakše i šarenije. To nije sljepoća, to je jasnoća. Jer u tom odnosu, Učitelj nije figura, već plamen. A odanost je ulje koje ga hrani.

Odanost ne zahtijeva priznanje. Ali je prepoznaje onaj ko zna šta znači biti napušten. I onaj ko je bar jednom stajao sam, znajući da bi jedno prisustvo moglo sve da promijeni.

Biti odan, znači birati - svaki dan, iznova. Biti vjeran, ne znači biti savršen. Nego ne zaboraviti zašto si krenuo, kome si pružio ruku, čemu si se zavjetovao bez riječi.

Odanost ne čuva samo druge - ona čuva nas. Jer kad sve drugo padne, kad se snage istroše, kad se putevi zamagle - ona postaje svjetionik koji pokazuje gdje je srce još uvijek kod kuće.