Svi tragamo za nečim vanjskim što će nas učiniti cijelima, što će nas ispuniti i učiniti snažnima. Tražimo izvore moći u drugim ljudima, u postignućima, u posjedovanju stvari, u priznanju.
Ali prava moć
nije nikad van nas. Prava moć nije nešto što se traži u svijetu oko nas - ona
je već prisutna u nama, na način koji ne zahtijeva vanjske podsticaje. Ona nije
u tome što smo postigli ili što imamo. Ona je u tome kako se osjećamo, u tome
kako reagujemo na život, u tome kako se odnosimo prema sebi.
Nevidljiva moć
koja nas vodi kroz život nije u fizičkoj snazi, nego u sposobnosti da ostanemo
mirni uprkos svemu što se dešava. U tome da prihvatimo svoju unutrašnju
nesavršenost, da naučimo kako se osloniti na svoje unutrašnje resurse u
trenucima sumnje. U tišini koju nosimo sa sobom, u smirenosti koju nađemo iako
je svijet oko nas bučan i haotičan.
Ta moć nije
nešto što se može pokazati ili dokazati. Niti je u tome da činimo nešto
spektakularno. Ona je u tome da budemo hrabri, da stojimo čvrsto u svojoj
istini i ne odustajemo od onoga što nas pokreće, čak i kad nas svi oko nas
pokušavaju uvjeriti da odustanemo.
Ona je u tome
da znamo kada treba pustiti stvari koje nas povređuju, da se oslobodimo tereta
prošlosti, i da uvijek biramo put ljubavi, bez obzira na to koliko nam se činio
teškim.
Unutrašnja moć
je poput svijetla koje nikada ne može biti ugašeno. Bez obzira koliko tamni
dani bili, ona uvijek tinja negdje unutar nas. Iako nije uvijek lako, svaki put
kad dopustimo da ona vodi našu svakodnevnicu, svijet postaje lakši, jer tada ne
tražimo vanjske uzroke za našu sreću. Naša sreća i moć dolaze iznutra.
Ako naučimo da
vjerujemo u tu moć, onda nas ništa neće zaustaviti. Jer prava snaga nije u tome
da pobjedimo ili porazimo, već u tome da ostanemo vjerni sebi, iako je svijet
pred nama u nekoj svojoj nesavršenoći.
Onda ne moramo tražiti moć izvan sebe - mi smo ta moć.
