„Zažmuri.
Izvan tebe nema ničeg tako lijepog, kao u tebi.
Samo zažmuri i želi…“
— Goran Tadić
U
ovom brzom, često haotičnom svijetu, gdje nas stalno okružuju zvukovi, slike i
očekivanja, postoji jedna moćna praksa - zatvoriti oči i poželi. Nije to samo
fizički čin, već poziv na povlačenje u sebe, u unutrašnji prostor koji je izvor
naše prave ljepote.
Kad
zažmurimo, odvajamo se od spoljašnjih uticaja, buke i ometanja. Tada se svijet
oko nas smiruje i otvara se vrata unutrašnjeg mira i jasnoće.
Izvan
nas, bezbrojni su podsticaji, a često i smetnje koje nas odvlače od onoga što
je zaista važno. Ali iznutra, u dubini našeg bića, nalazi se neiscrpna ljepota
- izvor ljubavi, mudrosti, snage i mira.
U
toj tišini unutrašnjeg prostora, možemo se sresti sa sobom onakvim kakvi jesmo,
bez maski, bez očekivanja. Tu je naše istinsko ja, čista svjetlost koja ne
traži ništa, već samo jeste.
„Samo
zažmuri i želi“ - ova rečenica je poziv na povjerenje u svoje snove i želje,
ali i na svjesnost da istinska želja dolazi iz dubine, iz povezanosti sa sobom.
Kada se želja rađa iz unutrašnje ljepote i mira, ona postaje snaga koja nas
vodi ka ostvarenju i ispunjenju.
Zatvarajući
oči i usmeravajući pažnju unutra, postajemo svjesni da je pravi svijet koji
tražimo uvijek bio tu - u nama. Svjetlo, ljubav i ljepota nijesu spoljašnji
ciljevi, već stanje našeg duha.
Ovaj
jednostavan čin, zažmuriti i poželjeti, može biti početak svakog dubokog
duhovnog putovanja. Putovanja koje nas vodi od buke svijeta do tišine vlastitog
srca.
