U duhovnom učenju, učenik ne napreduje snagom volje, niti nagomilavanjem znanja.
Napreduje tiho, kao pupoljak što se otvara pod blagim dodirom sunca.
Ne juri za ciljem, već svakodnevno odlaže ono što mu više ne treba:
ponos, zavist, potrebu da bude u pravu, potrebu da posjeduje.
Svaka
želja koju spozna i otpusti - nije gubitak, već povratak.
Svaka sebičnost koju rastvori - nije žrtva, već oslobađanje.
Omekšavanje
ega nije slabost.
To je snaga što ne traži da se pokaže.
To je put povratka Sebstvu,
gdje više nema "ja" i "moje",
već samo tišina iz koje Sve izvire.
