Svaki čovjek u svom životu ostavlja tragove. Neki su vidljivi, poput otisaka stopala na pijesku, dok su drugi nevidljivi, duboko utisnuti u dušu onih koje smo dotakli. Među najdragocjenijim tragovima su lijepe riječi i misli koje ostavimo za sobom.
Kad ostaviš
trag lijepe riječi, to nije samo znak prisustva, već most ka budućnosti. To je
svijetlo koje vodi nazad, put kojim se uvijek možeš vratiti - u trenucima
sumnje, nemira ili usamljenosti. Lijepa riječ ima moć da iscijeli i da podsjeti
na ono što je iskreno i čisto u nama.
Na našem
duhovnom putu, ti tragovi postaju vodiči. Svaki osjet koji smo s ljubavlju
dijelili, svaka misao koja je proizišla iz srca, ostaje zapisana u Univerzumu i
u srcima drugih ljudi. To je tiha sila koja nas podsjeća da smo povezani, da
smo svi dio iste mreže života.
Kad se
zagledamo u svoj život, možemo vidjeti kako su baš te lijepe riječi, upućene u
pravi trenutak, otvorile vrata novim razumijevanjima i spoznajama. One nas
vraćaju sebi, našoj istinskoj suštini.
Zato, neka
svaka riječ bude izgovorena sa pažnjom i ljubavlju. Neka bude toplo sjeme koje
siješ u nečije srce, a koje će, kao i ti, pronaći put nazad do izvora - do tebe
samog.
