Greška nije
kraj puta,
već kamen ispod kojeg raste korijen razumevanja.
Mudar čovjek je griješio, ali nije ostao isti.
Greška ga nije posramila, već probudila.
Jer ponavljanje
greške je san,
a mudrost je buđenje.
Ko jednom
padne, upozna tlo.
Ko dvaput padne na isto mjesto,
nije gledao u korak,
nego u iluziju da zna.
Mudrost ne
znači odsustvo padova.
Ona znači: iz svakog se
pada ustaje drugačiji.
Sa pogledom dubljim,
s riječima tišim,
s pokretima pažljivijim.
Greška je
učitelj,
ali samo ako si spreman da slušaš.
Ako si spreman da ne tražiš krivca spolja,
nego da pogledaš šta te unutar tebe odvelo tamo.
Mudar čovjek
hoda kao da zemlja pamti,
kao da svaka stepenica ima sjećanje.
Zato ne gazi istu tačku dva puta istim korakom.
Greška nije
sramota -
ona je krik rasta.
Ali ponos koji je ne priznaje
zatvara vrata mudrosti.
Zato, budi kao
voda:
ako naiđe na prepreku,
ne udara po njoj ljutito,
već pronalazi drugi tok.
A ako naiđe
opet -
već zna kako da teče.
