Nema svijetla bez sjenke. To znamo napamet, ali rijetko živimo u skladu s tim. Želimo svijetlo, ali bez tame. Želimo uzvišenost, ali bez suočenja sa onim što nas još vuče dolje. Želimo postati cjeloviti, a ne priznajemo polovinu sebe.
Ali ona nas čeka. Sjenka. Na pragu svakog rasta. Na dnu svakog ponora. U pozadini svakog našeg “ja sam to prevazišao”.
Sjenka nije neprijatelj. Ona je ono što si bio kada nijesi znao bolje. Ona je tvoje “neizrečeno”, “neprihvaćeno”, “neproživljeno”. I nije tamo da te osramoti, nego da te podsjeti - da si još uvijek u procesu, i da nijedan dio sebe ne možeš zaista odbaciti. Možeš ga samo prerasti.
U sjenkama žive svi
naši neizraženi bolovi, potisnuti bijesi, strahovi koje nijesmo smjeli
pokazati. Karl Gustav Jung kaže: “Sjenka predstavlja potisnute, mračne aspekte
ličnosti koje ljudi obično ne prihvataju ili svjesno potiskuju. Sjenka je često
povezana sa negativnim osobinama, strahovima i nesvesnim željama”.
Sjenka nosi sve ono što nijesmo mogli da budemo jer smo htjeli da budemo voljeni. Ali to ne znači da treba da ih obrišemo. To znači da treba da ih pogledamo. Blago. Bez suda.
Sjenka u nama ne traži da joj damo kormilo - samo da je priznamo. Da je pogledamo u oči i kažemo: “Znam te. Vidim te. I hvala ti.” Jer ona nas čuva od pretenzije, od lažne svetosti, od uzdizanja koje nema korijen. Ona nas spušta na zemlju, ne da nas obori, već da nas uzemlji.
U našem životu, sjenka nas može najviše naučiti o istinskoj poniznosti. Pokazati da, ako ne možemo biti sa sobom u trenucima kada smo slabi, ranjivi, posrnuli, onda još uvijek ne poznajemo ljubav. Jer prava ljubav počinje onog trenutka kada ne kažeš: “Biću bolji pa ću se voljeti”, nego: “Volim se i ovakav, jer i ovakav sam Božji.”
Sjenka nije protiv svIjetla. Ona ga čeka. Čeka da ga unesemo unutra. I kada to učinimo, ona se ne bori, ne otima, ne nestaje. Samo se preobražava. I često baš ona postaje gorivo za našu istinsku zrelost.
Možda baš ono čega smo
se najviše stidjeli, postane ono što nas najviše povezuje s drugima.
Jer niko ne grli savršenost. Ljudi se prepoznaju u ožiljcima. U sjenkama koje su prepoznali kao dio sebe.
