Ništa
što vidiš
nije tvoje.
Ništa što dodirneš
ne možeš zadržati.
Čak ni dah,
koji si upravo udahnuo —
već je na putu da ode.
Kao
što Lao Ce kaže:
“Nema
većeg grijeha
od želje da posjeduješ
ono što pripada drugome.”
Jer
ništa ne pripada nikome.
Samo prolazimo,
kao rijeke kroz doline.
I sve što uzmemo silom,
zadržaćemo sa strahom.
Želja
da posjeduješ
drugoga,
njegove misli,
njegovo tijelo,
njegovu sudbinu —
to je suptilno nasilje nad životom.
Prava
ljubav ne kaže:
„Ti si moj.”
Ona šapuće:
„Ja sam tu, ako me izabereš.”
Prava
sloboda ne pita:
„Šta mogu da uzmem?”
Već:
„Šta mogu da pustim?”
Željeti
ono što nije tvoje
rađa ogorčenost.
Pohlepom raste bol.
Zavist truje tlo
na kojem ništa ne može rasti.
Zato - ne hvataj.
Ne steži.
Ne traži tuđe.
Jer
kada ništa ne prisvajaš,
sve ti dolazi samo.
Kao ptica koja ti sleti na dlan,
samo kad ruku ne pružaš da je uhvatiš.
