MOLITVA GOSPODU UNUVERZUMA

Neka naša duša vidi i bol koji nije kazan.
Neka uši čuju i tamo gdje riječi ne postoje.
Neka ruke ne budu brze da uzmu, nego blage da zaštite.
Neka naše prisustvo bude zaklon, a ne prijetnja.
Neka budemo oni koji osluškuju šapat svijeta.

Jer svijet govori stalno:
u drhtaju lišća,
u zgaženom cvijetu,
u nijemom pogledu životinje,

Neka naučimo da ne koračamo svijetom kao gospodari,
već kao čuvari.
Da ne mislimo da imamo pravo,
već odgovornost.

I ako danas imamo išta za reći, neka to bude:
"Hvala."

Za život.
Za priliku da postanemo svjesniji.
Za to što još imamo vremena - da budemo bolji.