Blagost nije slabost. Blagost je ona tiha snaga koja ne mora da viče da bi bila prepoznata. U svijetu koji često mjeri moć kroz buku, agresiju, osvajanje, blagost ostaje neprimijećena. Ali ona je, u svojoj biti, najdublja snaga koju posjedujemo.
Blagost nije pristajanje na sve. To
je svjestan izbor da reaguješ iz mira, da ne budeš pod uticajem trenutnih
emocija, da ne podliježeš impulsima ega. U tom smiru, u toj pažnji prema svakom
koraku, svakoj riječi, svakom pogledu, krije se nevjerovatna moć. Moć koja ne
mora da bude dokazivana jer ona je već tu. Ispod površine.
Kada pokazujemo blagost, ne tražimo
od drugih da se povinuju našoj volji. Blagost nije o tome da se prepuštamo i
ostajemo pasivni – ona je sposobnost da ostanemo prisutni, čak i kad je teško.
Da ne reagujemo iz straha, nego iz ljubavi. Da ne povrijedimo, nego da
uzdižemo. Blagost nije slabost, ona je hrabrost u svojoj najčistijoj formi. Ona
zahtijeva unutrašnju stabilnost koja je dublja od svih vanjskih potresa.
U tišini blagosti, kada smo u stanju
da prihvatimo čak i bol bez osude, mi zapravo oslobađamo sebe. Oslobađamo se
težine sudova i očekivanja. Mi ne moramo da se borimo sa životom, mi ga
prihvatamo. Ne moramo da se dokazujemo, jer nas blagost već čini cijelim.
I u toj blagosti, sve postaje
jasnije. Postajemo sposobni da volimo bez straha, da budemo prisutni bez
potrebe da “popravimo” sve. Ne znači to da ignorišemo nepravdu ili nesreću u
svijetu, već da činimo sve iz mjesta unutrašnjeg mira. I ta snaga mira je ono
što se širi. Da bismo mijenjali svijet, prvo moramo da promijenimo sebe.
Blagost nas mijenja iznutra, i to je proces koji ne zahtijeva objašnjenja.
Rezultati su tu, u svakoj našoj interakciji, u svakom pogledu, u svakom dahu.
Svi se trudimo da budemo “jaki”. Ali
često zaboravimo da prava snaga dolazi iz sposobnosti da ostanemo nježni, čak i
kada bi bilo lakše da budemo tvrdi. Ispod sve snage svijeta, kada se pogne
glava, krije se nježnost koja je izvor najveće moći.
Blagost ne znači biti nesvjestan.
Naprotiv, ona dolazi iz velike svjesnosti. Svjesnosti o sebi, o drugima, o
svijetu oko nas. Blagi čovjek zna da snaga nije u tome da “osvojimo” ili da
budemo neprikosnoveni, već u tome da prihvatimo stvari takve kakve jesu, u
svakom trenutku.
Kada naučimo da budemo blagi, onda
smo zaista slobodni. Slobodni od potrebe da budemo nešto što nijesmo. Slobodni
od borbe sa životom. I to je najdublja snaga koju možemo posjedovati, snaga da
budemo ono što jesmo, u potpunom prihvatanju.
