Miljana Donevska nas podsjeća na jednu od najtajanstvenijih i najuzvišenijih istina: da kroz neke ljude zapravo govori čitav univerzum. Ti ljudi nijesu samo bića od mesa i kostiju, već živa ogledala univerzalne svijesti koja nas povezuju sa dubokim izvorima unutrašnjeg života.
Kada smo u
prisustvu takvih duša, njihove tišine nijesu prazne niti hladne. One su prostor
u kojem možemo čuti vlastiti unutrašnji glas, glas koji je često utihnuo pod
svakodnevnim bremenima i šumom spoljnog svijeta. Ta tišina je zapravo poziv,
zov duše, koji nas vodi u dublju spoznaju.
U toj spoznaji,
spoznajemo Boga u sebi - ne kao nešto daleko i apstraktno, već kao prisutnost
koja je istovremeno i unutar i izvan nas. To je Božansko u nama, iskra
univerzuma koja sjaji kroz našu svijest i iskustvo.
I kroz te
susrete sa drugima, kroz njihovu tišinu i njihov zov, pronalazimo i sebe u
svemu - u prirodi, u ljudima, u svemiru. Osjećaj jedinstva, povezanosti i
smisla koji nas nadilazi, ali nas istovremeno duboko ukorjenjuje.
Ova misao nas
uči da je duhovni put ne samo put unutrašnjeg istraživanja, već i put susreta i
otvaranja ka drugima, jer kroz njih govorimo sa univerzumom i pronalazimo
vlastitu božansku suštinu.
