U svijetu koji broji - cifre, naslove, posjede, sljedbenike - vrijednost se sve češće mjeri spoljašnjim sjajem. Ali pravo mjerilo nije ono što se vidi, već ono što se osjeća u prisustvu bića koje ne traži pažnju, a osvijetli prostor.
Ne
mjeri se čovjek brojem diploma, brojem ključeva od stanova, ni slovima ispred
imena. Mjeri se dubinom tišine koju može podnijeti, toplinom koju zrači kada
ništa ne mora da kaže, i snagom duha koji mu je putokaz.
Identitet
nije ono što nosimo kao etiketu. Pravo „ko sam“ nikada ne stoji u biografiji,
već u načinu na koji se odnosimo prema životu, prema drugima, prema sebi.
Status nije ono što piše u sistemu, već koliko smo se uspravili kad je bilo teško
- i ostali blagi.
Pravo
bogatstvo ne broji se zlatom, već suzama koje znamo saosjećajno razumjeti,
tišinom koju znamo poštovati, ljubavlju koju znamo dati bez očekivanja.
Ima
ljudi kojii hodaju svijetom kao tihi vrtlozi Svjetlosti. Bez pompe. Bez buke.
Njihova snaga je unutra - u dubini Duha. I ta dubina je ono što ostaje, kad sve
drugo prođe.
Jer
čovjek se ne mjeri time kako ga drugi vide. Niti onim što posjeduje. Prava
mjera je nevidljiva, kao sjaj zvijezda koje ne vrište, ali osvjetljavaju nebo.
Čovjek
se mjeri tišinom koju nosi. Kapacitetom za saosjećanje. Sposobnošću da bude
prisutan, čak i kad ništa ne mora da kaže.
Mjeri
se dubinom pogleda koji vidi kroz bol. Mjeri se nježnošću kojom dodiruje tuđe
slabosti. Toplinom kojom zrači i kad je sam.
Pravo bogatstvo
nije ono što se sabira ciframa, već ono što se osjeti u njegovoj blizini – mir,
sigurnost, Ljubav bez granica.
Jer
šta vrijedi zlato, ako ga ne znaš pretvoriti u osmijeh? Šta vrijedi kuća, ako u
njoj nema nježnosti? Šta vrijedi status, ako ne znaš kleknuti pred životom?
Postoje
ljudi koji su tihi, neprimjetni, a nose u sebi svjetove. Ljudi u čijem
prisustvu prestaneš da tražiš, jer osjećaš da je sve tu.
To su
oni koji su zakoračili u sopstvenu dubinu. Koji ne nose maske, jer znaju da su
sve uloge prolazne. Oni koji dišu sa svijetom, a ne protiv njega.
I to
je mjera čovjeka. Ne koliko zna. Već koliko može da osjeća. Koliko može da
voli, i onda kad nije voljen. Koliko puta može da padne, a opet ustane, bez
gorčine.
U
svijetu koji te uči da se pokažeš, oni biraju da budu. U svijetu koji viče, oni
tiho blistaju.
To je
bogatstvo. To je snaga.
