Zahvalnost
nije samo lijepa riječ ili društveni manir,
ona je duboka duhovna vrlina koja dodiruje same temelje našeg postojanja.
Kroz zahvalnost, čovjek pokazuje koliko je njegov duh zdrav i čitav.
Jer nije lako
biti zahvalan, posebno kad nas život testira,
kada se suočavamo s bolom, gubitkom, ili nepravdom.
Ipak, sposobnost da prepoznamo i izrazimo zahvalnost
odaje snagu duha, otvorenost srca i povezanost sa sobom i svijetom.
Zahvalnost je
kao svjetionik u noći, koji nas vodi nazad kući, sebi, svojoj unutrašnjoj
istini, svojoj duhovnoj suštini.
Kada smo zahvalni, otvaraju se vrata razumijevanja i mira,
a naše postojanje dobija dublji smisao.
Sposobnost
zahvalnosti je znak unutrašnjeg zdravlja,
ono što nas čini ljudima u pravom smislu riječi:
bićima sposobnim za ljubav, za saosjećanje, za duboku povezanost.
Neka nam
vrlina zahvalnosti bude stalni saputnik na putu života,
jer u njoj leži ključ za otkrivanje ljepote i smisla,
za rast i iscjeljenje našeg duha.
