U svakom čovjeku postoji jedan
skriveni oganj.
To nije obična vatra.
To je Agni – svijetli plamen svijesti,
unutrašnji oganj koji gori ne da bi uništavao,
već da bi pročišćavao.
On se ne vidi očima.
On se osjeća kad zadrhtiš pred Istinom.
Kad tiho osjetiš da te nešto iznutra poziva
da ne živiš više napola.
Agni je glas savjesti,
glas istinske žudnje za puninom.
To je ono što te tjera da ustaneš kad padneš.
Što ti šapuće:
„Ovo nijesi ti… ti si veći od bola…
veći od straha… veći od tame.“
To nije oganj koji spaljuje tijelo.
To je oganj koji sagorijeva laži.
Sve ono što nijesi ti -
u njegovom plamenu pada kao pepeo.
Ego, maske, pohlepa, zavist, iluzije -
Agni ne mrzi ništa od toga.
On samo svijetli.
I ono što nije istina - ne može da opstane pred njim.
Agni je u svakom dahu.
U svakom trenutku kada si autentičan.
U svakoj iskrenoj molitvi.
U svakoj odluci da živiš dublje, tiše, iskrenije.
On je vječni podsjetnik
da tvoja priroda nije tama, već svijetlo.
Da tvoja snaga nije u kontroli, već u predaji.
Zato ne traži vani ono što već gori
u tebi.
Okreni se unutra.
I sjedi pred svojim ognjem.
On čeka.
U tišini.
Kao stari prijatelj koji nikada nije otišao.
