Ljubav, ali ona prava, temeljna, nije osjećaj koji dolazi i prolazi s vremenom i ljudima. To je stanje svijesti, unutrašnja usklađenost sa sobom i svijetom, otvorenost prema postojanju u njegovoj punoj složenosti.
Kad u tebi
zaživi prava ljubav - ljubav koja ne postavlja uslove, koja ne traži priznanje,
koja ne računa dobit - tada ti sve druge vrline počinju dolaziti prirodno.
Strpljenje se više ne mora vježbati, ono se rađa iz blagosti. Istinu ne moraš
da dokazuješ, jer postaje tvoj način postojanja. Poniznost nije maska, već
prirodan oblik tvog odnosa prema životu.
Ljubav, kad je duboka, kad nije želja da se uzme, već prisustvo koje daje, tada prestaješ da se pitaš kako da budeš dobar - jer jednostavno bivaš. Tada dobrota nije trud, već mir. Nijesi više na duhovnom putu - ti si postao put.
