Duhovni napredak nije kao sunčev izlazak koji svi vide. Ne dolazi u jarkim bojama, ne oglašava se trubama i ne traži pažnju. On se događa tiho - kao lagano osvjetljavanje duše iznutra, kao svitanje koje ne stiže spolja, već se rađa iz srca koje je dugo ćutalo i čekalo.
U jednom trenutku, bez velikog znaka, shvatiš da si postao neko novi - ne zato što si to planirao, već zato što si dopustio da te preobrazi unutrašnji tok. I tada znaš: preobražaj se nije desio juče ni danas, već je bio prisutan cijelim putem, u svakom udahu, svakom trenutku iskrenosti, svakom izboru da ostaneš prisutan i predan.
To je ona sveta alhemija, bez recepta i bez garancije, koja se odvija kad se spoje iskrenost, strpljenje i tiha predanost. Nema fanfara, nema aplauza. Samo jedno jutro u kojem tišina postane dublja, dah lakši, a srce nekako... šire. Kao da si konačno stao na tlo koje si cijeli život osjećao pod nogama, ali ga nikada nijesi vidio.
I znaš bez riječi: nešto se u meni promijenilo. I to "nešto" postaje tvoja nova priroda.
To je put unutrašnjeg
Majstora, onoga koji ne govori glasno, već šapuće kroz intuiciju. Onoga koji ne
vuče, već poziva. Onoga koji svijetli i kad oči nijesu otvorene. Učitelj uvijek
dolazi spolja da te pouči, nadahne, inspiriše – dok ne prepoznaš onog
unutrašnjeg koji je oduvijek bio tu, u tebi, čekajući da ga prepoznaš.
I sada znaš: svjetlost ne dolazi, ona se otkriva. A ti si tu da budeš njen svjedok.
I kako dani prolaze, ne tragaš više za promjenom - jer vidiš da si već u promjeni. Ne tražiš više znakove s neba - jer si naučio da ih čitaš u sopstvenom dahu, u tišini između misli, u blagosti koja se javlja tamo gdje je nekada bilo nemirno.
Tada shvataš da nije cilj postati neko drugi, već postati ono što si oduvijek bio - ispod slojeva navika, uslovljenosti, strahova. Biti, jednostavno - Ti. Biti prisutan. Biti svjedok. Biti svjetlost u sopstvenoj tami.
I sve što ti je bilo teško, postaje tiho. Sve što te je boljelo, dobija smisao. Sve što si mislio da moraš savladati, pretvara se u Učitelja koji te vodi ka Sebi.
To je put probuđenog unutrašnjeg Majstora - ne da te pretvori u nešto više, već da te vrati onome što si uvijek bio: bezvremen, tih, svjetlosan.
