Ne traži da budeš pravedan, ako ne znaš voljeti. Ne pokušavaj biti istinoljubiv, ako u tebi nema topline koja razumije i oprašta. Ne trudi se da budeš ponizan, ako srce ne nosi smirenost prave ljubavi. Jer sve što činimo bez nje - kruto je, mrtvo, formalno.
Ljubav, ali
ona prava - ne ona koja traži, već koja daje. Ne ona koja posjeduje, već koja
blagosilja. Ne ona koja mijenja druge, već ona koja prvo mijenja nas. Ta ljubav
ne treba dekoraciju ni dokaz, jer ona sama postaje izvor svakog dobrog
osjećanja i svakog plemenitog djela.
Kad se čovjek
otvori ljubavi, istinskoj i nesebičnoj, sve drugo dolazi prirodno, kao miris uz
cvijet, kao sjena uz svjetlost. Istina postaje nježna, pravda saosjećajna,
skromnost radosna, a mudrost topla. Sve vrline o kojima su knjige ispisane,
postaju plod istog sjemena - ljubavi.
Zato ne pitaj
šta još trebaš postati. Pitaj – koliko još možeš voljeti. Jer sve drugo, tada
će doći samo po sebi.
