Starenje? To je riječ koju koristi tijelo. Duša poznaje drugi izraz: dozrijevanje. Ne u borbi, već u prisutnosti.
Godinama sam
mislio da mi vrijeme nešto oduzima.
Sad shvatam: samo me oslobađa onoga što nijesam.
Sad ne trčim
više za odgovorima - sjedim, slušam, i odgovori sami dolaze, tiho, kao šapat iza misli.
Nijesam više
ono što sam radio. Nijesam ni ono što sam preživio. Nijesam ni priče koje o meni pričaju.
Sad sam ovo disanje. Ova
pažnja. Ovaj
mir.
Nekad sam htio
da mijenjam sve oko sebe. Sad vidim - mijenjati sebe jeste mijenjanje okoline. Dovoljno je da jedna duša ozdravi iznutra i čitav svemir se malo ispravi.
Beskraj je ono
što postajemo kad shvatimo da kraj ne postoji. Postoji samo sljedeći sloj, sljedeći krug, sljedeći oblik ljubavi.
I zato, kad ti
kažu: "Stariš..."
Samo se nasmiješi i reci:
"Ne. Ja se rastačem."
U tišinu, u zahvalnost, u vječnost.
U meni je
sjeme koje nikad nije uvelo.
I sada klija.
