U tradicionalnim duhovnim školama, naročito onima iz istočnjačkih učenja, odnos između učitelja (gurua) i učenika nije običan. Nije to ni pedagoški ni teorijski odnos, to je odnos duše prema svjetlosti, odnos u kome se učenik ne povezuje samo sa znanjem, nego sa prisustvom koje nosi istinu.
Učitelj, ako je pravi, ne prenosi samo učenje, prenosi vibraciju, stanje svijesti. On ne predaje informacije, nego prenosi transformaciju. A to nosi ogromnu odgovornost.U mnogim vedskim i jogijskim tradicijama, naročito u advaita i krija učenjima, kaže se da učitelj koji inicira učenika time prihvata duhovnu odgovornost za njega. Ne samo dok su zajedno u ovom životu, već i kroz cikluse rađanja i umiranja. Kaže se: "Guru se ne oslobađa dok i posljednji njegov učenik ne dostigne oslobođenje (mokšu)."
Zato se u tradicionalnim linijama duhovnih učitelja inicijacija ne daje lako. Nije pitanje da li učenik želi, nego da li je zreo. Da li je spreman. Jer učitelj ne bira učenike iz sujete, nego iz čistote – da prepozna vatru koja može da gori.
Kako kaže Višvaguruđi Mahešvarananda: "Učitelj se ne rađa da bi bio slavljen, već da bi nosio teret učenikovog rasta. I kada učenik padne, učitelj ga ne odbacuje, nego ga nosi." -
DVIJE VRSTE UČITELJA
Postoje učitelji koji biraju, jer znaju da ne mogu nositi karmu mnogih. A postoje i oni - rijetki, izuzetni - koji su jedno sa Kosmičkom sviješću, poput Višvaguruđi Mahešvaranande. Oni ne biraju jer ne djeluju iz ega, niti iz ograničenja individualnosti. Njih ne iscrpljuje broj učenika jer oni propuštaju Božansko.
Ali čak i takvi učitelji ne umanjuju značaj učenikove odgovornosti.
Riječima Svamiđija: "Ne gledaj koliko učenika učitelj ima, već koliko se učenici mijenjaju. To je pravo ogledalo učitelja."
Inicijacija nije samo svečani čin, to je tihi ugovor duša. Kada učenik primi mantru, praksu, blagoslov, on time ne prima znanje, već poziv. Poziv da sebe mijenja, da sebe sagledava, da redovno vježba, da bude čvrst i kada tama navali.
Inicirati se, a ne praktikovati, jednako je kao doći do izvora i ostati žedan. Ili, kako kaže Svamiđi: "Bez prakse, inicijacija je samo riječ. Bez discipline, guru je samo ime. A bez predanosti, znanje ne može pustiti korijen."
Zato ni učenik ne bi smio da ulazi u odnos sa učiteljem ako nije spreman da ide do kraja, ili da makar svaki dan iskreno krene iz početka.
Odnos učitelj–učenik je svetinja, i kao svaka svetinja, mora biti njegovana čistoćom, predanošću i odgovornošću učenika. .
Kako kaže jedna stara himna: "Guru je Bog u formi čovjeka, jer kroz njega Bog pokazuje put čovjeku."
I zato, ne biraj učitelja da bi imao učitelja. Biraj kada si spreman da promijeniš sebe. I ne traži učitelja koji će ti dati odgovore, nego onoga koji će te naučiti kako da pitaš - tiho, iz srca.
