Postoji
dodir koji ne ostavlja otiske na koži,
ali ostavi svijetlo u duši.
To je dodir koji ne traži ruke -
samo prisutnost, istinu i otvoreno srce.
To
je kad neko vidi tvoje sjenke, i ne uplaši se.
Kad zna gdje si lomljiv, pa se ne igra s tim.
Kad ćuti s tobom, a sve ti kaže.
To
nije ljubav koja vrišti sa balkona,
već ona što sjedi kraj tebe u tišini,
i zna da ste već stigli, iako nijeste rekli ni riječ.
To
je kad ti neko dotakne dušu,
a ti shvatiš da je sve do tada bilo samo priprema.
To
nije fizička blizina,
to je blizina koja ne treba oči, ni glas, ni dodir.
To je Božanski susret -
između dva bića koja su bila cijeli svemir prije nego što su se srela.
