U vremenu u kojem se sve može kupiti, i duhovnost je, nažalost, postala roba. Ono što je nekada bilo sveto, teško dostupno, što se sticalo godinama tišine, predanosti i prakse, danas se nudi u formi "brzih transformacija", "instant prosvjetljenja" i "paketa duhovnog rasta". Duhovno tržište cvjeta, a tragači se sve češće ponašaju kao kupci na pijaci.
Učenik je neko
ko se predaje procesu, ko prihvata autoritet Učitelja, jer zna da nije došao po
savjet, već po preobražaj. Potrošač, s druge strane, dolazi da kupi ono što mu
odgovara: iz udobnosti, bez odricanja, bez strpljenja.
I tako se
događa da isti čovjek, u ponedjeljak ide na budističku meditaciju, u srijedu ide kod kundalini učitelja, u petak
ide kod hata jogija, a vikendom ide kod učitelja taoizma
Nijedna praksa
sama po sebi nije pogrešna. Problem nastaje kad ih sakupljamo kao naljepnice,
bez da se ikada posvetimo jednoj. To nije traganje, to je duhovni konzumerizam.
U joga tradiciji se oduvijek znalo: kad izabereš učitelja,
ostaješ uz njega. To ne znači slijepo
robovanje, već svijest da je unutrašnji rad dubok, težak i spor. Ako stalno
tražiš novo, jer ti prethodno "nije radilo", možda nije problem u
putu, već u tebi.
Duhovna
prostitucija, kako se simbolično naziva to ponašanje, podrazumijeva nemirnog
tragača koji ne traga zbog istinske žudnje za istinom, već iz želje da stalno
osjeća nešto "drugačije". A istina ne mijenja oblike da bi nas
zabavila. Istina traži da budemo nepokretni i tihi, godinama ako treba, da bismo je čuli.
Zašto
se to događa? Zato što savremeni čovjek više ne razlikuje duhovno iskustvo od
emocionalnog uzbuđenja;
vjeruje da duhovnost treba "da radi odmah", miješa put sa proizvodom, a učitelje s influenserima.
I dok tako
luta, sve je udaljeniji od Sebe. Jer, kako kažu mudri:
"Put do
Sebe nije širok autoput, već tihi hod kroz sopstvenu tamu.
