Film “Limitless” prikazuje čovjeka koji, uz pomoć jedne pilule, odjednom otključava cjelokupan kapacitet svog mozga. Genije iz sjenke. Fokusiran, briljantan, sposoban da vidi obrasce koje drugi ne vide. Iako je riječ o fikciji, ona pokreće važno pitanje: da li zaista postoje granice onome što ljudski um može dostići?
Savremena
neuronauka odbacuje mit da koristimo samo deset posto mozga. Mozak radi,
neprestano. Ali pitanje nije da li
radi, već na kom nivou svijesti
funkcionišemo. Jer pravi potencijal nije u kvantitetu moždane
aktivnosti, već u kvalitetu unutrašnjeg
prisustva.
Drevni
mudraci, a naročito jogiji, govorili su da u čovjeku postoji neiskorišćena svjesnost, sposobnost da
spozna sebe ne kao tijelo, ni um, ni emociju, već kao čistu, beskrajnu svijest. Taj nivo ne dolazi iz hemijskog
stimulansa, već iz duhovne prakse,
sabranosti i predanosti.
Meditacija
nas uči da možemo ući u tišinu gdje se čuje ono što se ne može reći. Mantra nas
povezuje sa suptilnim ritmovima svemira. Disciplinovana pažnja, vođena čistom
namjerom, postaje sila koja može mijenjati tok života.
Naš
um nije ograničen mozgom, već navikama
koje nas drže zarobljenima u svakodnevnoj prosječnosti. Kada čovjek prestane
da bude rob svojih želja, emocija i strahova, tada počinje da misli jasno, vidi
dublje, osjeća šire. Tada prestaje da bude "ograničen".
Prava
sloboda ne dolazi iz dopinga inteligencije, već iz oslobođenja svjesnosti. Pravi „bezgranični um“ nije onaj koji zna
sve činjenice, već onaj koji zna sebe. Koji djeluje u skladu sa sobom, u skladu
s Istinom.
Nema
pilule za to. Ali ima Puta. I svaki korak na tom Putu, iako možda nevidljiv,
vodi ka oslobođenju. Ne iznad granica mozga, već izvan granica ega.
Kao što kaže
Višvaguruđi Mahešvarananda:
„Prava moć nije u tome da pokorimo druge, već
da pokorimo svoje sopstvene slabosti. Pravo znanje nije u tome da znamo sve,
već da znamo ko smo.“
U toj tišini
samospoznaje, čovjek ne postaje nadčovjek, već postaje Čovjek,
onakav kakav je oduvijek mogao biti.
