Niko ne biva zao zato što je snažan. Snaga nosi spokoj. Samopouzdanje ne vrijeđa, spokojan duh ne povređuje. Zloba se rađa tamo gdje nedostaje moć, ali ne moć nad drugima, već moć nad sobom.
Ljudska zloba
je često krik nemoćne duše, koja ne zna kako da se nosi sa vlastitim
slabostima. Kada čovjek ne može savladati vlastiti nemir, kada osjeća da ne
može uticati na tok svijeta, kada ga preplavi osjećaj da je bez značaja, tada
se, u sjenci toga, rađa potreba da rani, da omalovaži, da unizi.
Zli ljudi su
često ljudi koji su jednom bili duboko povrijeđeni, ali nijesu pronašli način
da tu ranu pretoče u razumijevanje, već su je pretvorili u oružje. Njihova zla
riječ ili djelo često je pokušaj da osjete makar trenutnu nadmoć nad drugima,
jer je nad sobom više ne mogu ostvariti.
I zato, kada
se susretneš sa zlobom, sjeti se: to nije istinska moć. To je maska nemoći. To
nije glas sigurnog bića, već odjek nesigurne sjene. I znaj: tvoje je da ne
uzvratiš. Jer ako zlobu gledaš kao bolest, ne kao prijetnju, tada si ti taj
koji je snažan.
Zlo nije poraz
dobra, ono je njegov ispit. A svakim odbijanjem da zlo povuče i tebe u svoje
polje, širiš ono nevidljivo, ali moćno carstvo svjetlosti.
