U vremenu buke, preplavljenosti informacijama, brzine i rastrzanosti, mentalna higijena postaje čin unutrašnje discipline, skoro pa duhovna praksa. Kao što tijelo traži redovno čišćenje, tako i um vapi za tišinom, jasnim prostorima i svjetlom koje dolazi iznutra.
Mentalna higijena je budnost prema
onome čime hranimo svoj um. To su knjige koje čitamo, muzika koju slušamo,
slike koje gledamo, ljudi s kojima razgovaramo. Sve to, čak i kada ne osjetimo
trenutno, ostavlja talog u nama. Stvara obrasce mišljenja, reagovanja,
osjećanja. Kao nevidljivi tragovi, polako oblikuju naše unutrašnje pejzaže. I
često se desi da nas neka misao, osjećaj ili reakcija ponese, a da i ne
primijetimo da nije ni naša, već posljedica loše "ishrane" uma.
Zato, mentalna higijena nije
izolacija, nego izbor. Birati ono što nas oplemenjuje, što nas umiruje, što nas
vraća sebi. I to ne znači bježati od stvarnosti, nego je oblikovati iznutra. U
tom smislu, čak i ćutanje može biti moćno. Jer ćutanje čisti. Tišina je
ogledalo. Ona nas ne prekida, već nam pokazuje ko smo.
Ali tu postoji
i nešto više. Ne činimo to samo zbog sebe. Naše
misli, emocije i vibracije ulaze u ono što zovemo kolektivna svijest. Nijesmo
odvojeni. Svaka naša riječ, svaka emocija, svaki unutrašnji impuls, isijava,
širi se, dotiče druge. Bilo da je riječ o direktnom kontaktu ili o nevidljivom
polju koje dijelimo s čitavim čovječanstvom.
Zamislimo kolektivni um kao veliko
jezero. Svaka misao je kap. Ako u njega ulivamo jasnoću, smirenost, saosjećanje,
čak i ako je to kap po kap, neko će, možda potpuno nesvjesno, dohvatiti tu
frekvenciju i naći se podstaknut da misli dublje, osjeća mekše, vidi šire.
To je
odgovornost duhovno svjesnog čovjeka. Ne
da se nameće, ne da podučava, već da zrači. Da svojim unutrašnjim stanjem
postane svjetionik, tih i nenametljiv, ali uvijek prisutan.
Mentalna higijena, u tom smislu,
prestaje biti samo lična stvar. Postaje tiha služba svijetu. I možda nećemo
znati kome smo pomogli. Možda nikad nećemo vidjeti plod. Ali ako mislimo čisto,
osjećamo toplo i činimo mirno, kolektivno more uma postaće za nijansu bistrije.
