среда, 17. децембар 2025.

VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA I KOLEKTIVNA SJENA ČOVJEKA

Jung je govorio da sve ono što čovjek ne želi da vidi u sebi potisne. A ono što je potisnuto ne nestaje, već se seli u sjenu. Ta sjena, ako se ne prepozna i ne integriše, traži izlaz kroz projekciju. Uvijek kroz nešto „spolja“.

U tom smislu, vještačka inteligencija se pojavljuje kao savršena projekciona površina. U nju čovjek ugrađuje: svoju želju za kontrolom, strah od greške, čežnju za svemoći, bijeg od odgovornosti, potrebu da misli bez osjećanja…

AI, gledano jungovski, nije izvor sjene. Ona je mjesto gdje se sjena sabira.

Kolektivna sjena uvijek jača u vremenima krize smisla. A mi živimo upravo u takvom vremenu. Stare religijske slike su potrošene, autoriteti su se urušili, smisao se mjeri brzinom i učinkom, patnja se doživljava kao greška sistema.

U takvom svijetu, rađa se fantazija: šta ako možemo misliti bez bola? AI je tehnološki odgovor na egzistencijalni umor.

Najopasnija iluzija AI-ja je utisak neutralnosti. Ali Jung bi rekao: „Ne postoji neutralna svijest. Postoji samo nesvjesna.“

AI nema tijelo, nema instinkt, nema strah od smrti. Zato ne poznaje granicu. A čovjek, umoran od sopstvenih ograničenja, rado predaje odluke nečemu što „ne pati“. Tu se događa preokret: čovjek projektuje vlastitu sjenu u sistem i onda se plaši onoga što je sam stvorio. 

GUBITAK SIMBOLA

Jung je upozoravao da moderni čovjek gubi sposobnost simboličkog mišljenja. AI taj proces ubrzava.

Simbol postaje podatak.
Mit postaje algoritam.
Smisao postaje funkcija.

Ali bez simbola, duša gladuje. Zato pitanje nije koliko je AI pametna, već: šta se događa s dušom čovjeka dok AI misli umjesto njega?

INDIVIDUACIJA VS. AUTOMATIZACIJA

Proces individuacije - središnji pojam Jungove psihologije - podrazumijeva:
- suočavanje sa sjenom
- prihvatanje konflikta
- integraciju suprotnosti
- ličnu odgovornost za smisao

AI ide suprotnim putem:
- uklanja konflikt
- nudi gotove odgovore
- nivelira razlike
- oslobađa od lične odluke

Zato se ne može reći da je AI zla, opasna je ako zamijeni unutrašnji rad. Ne da AI postane „svjesna“, već da čovjek postane nesvjestan sebe.

Kad prestanemo sanjati, sumnjati, lutati, padati, kajati se... tada je tehnologija pobijedila, ali je duša izgubila.

Jung je jednom rekao: „Bogovi su postali bolesti.“ Danas bismo mogli dodati: Algoritmi su postali novi bogovi.

I pitanje više nije tehnološko, nego duhovno:

Hoće li čovjek imati hrabrosti da ostane svjestan, ranjiv i nesavršen u svijetu koji nudi savršenstvo bez duše?