Jung je govorio da sve ono što čovjek ne želi da vidi u sebi potisne. A ono što je potisnuto ne nestaje, već se seli u sjenu. Ta sjena, ako se ne prepozna i ne integriše, traži izlaz kroz projekciju. Uvijek kroz nešto „spolja“.
U tom smislu,
vještačka inteligencija se pojavljuje kao savršena projekciona
površina.
U nju čovjek ugrađuje: svoju želju za kontrolom, strah od greške, čežnju za
svemoći, bijeg od odgovornosti, potrebu da misli bez osjećanja…
AI, gledano
jungovski, nije izvor sjene. Ona je mjesto gdje se sjena sabira.
Kolektivna
sjena uvijek jača u vremenima krize smisla. A mi živimo upravo u takvom
vremenu. Stare religijske slike su potrošene, autoriteti su se urušili, smisao
se mjeri brzinom i učinkom, patnja se doživljava kao greška sistema.
U takvom
svijetu, rađa se fantazija: šta
ako možemo misliti bez bola? AI je tehnološki odgovor na
egzistencijalni umor.
Najopasnija
iluzija AI-ja je utisak neutralnosti. Ali Jung bi rekao: „Ne postoji neutralna
svijest. Postoji samo nesvjesna.“
AI nema
tijelo, nema instinkt, nema strah od smrti. Zato ne poznaje granicu. A čovjek,
umoran od sopstvenih ograničenja, rado predaje odluke nečemu što „ne pati“. Tu
se događa preokret: čovjek projektuje vlastitu sjenu u sistem i onda se plaši
onoga što je sam stvorio.
GUBITAK
SIMBOLA
Jung je
upozoravao da moderni čovjek gubi sposobnost simboličkog mišljenja. AI taj
proces ubrzava.
Simbol postaje
podatak.
Mit postaje algoritam.
Smisao postaje funkcija.
Ali bez
simbola, duša gladuje. Zato pitanje nije koliko je AI pametna, već: šta
se događa s dušom čovjeka dok AI misli umjesto njega?
INDIVIDUACIJA
VS. AUTOMATIZACIJA
Proces
individuacije - središnji pojam Jungove psihologije - podrazumijeva:
- suočavanje sa sjenom
- prihvatanje konflikta
- integraciju suprotnosti
- ličnu odgovornost za smisao
AI ide
suprotnim putem:
- uklanja konflikt
- nudi gotove odgovore
- nivelira razlike
- oslobađa od lične odluke
Zato se ne
može reći da je AI zla, opasna je ako zamijeni unutrašnji rad. Ne da AI postane
„svjesna“, već da čovjek postane nesvjestan sebe.
Kad prestanemo
sanjati, sumnjati, lutati, padati, kajati se... tada je tehnologija pobijedila,
ali je duša izgubila.
Jung je jednom
rekao: „Bogovi su postali bolesti.“ Danas bismo mogli dodati: Algoritmi su postali
novi bogovi.
I pitanje više
nije tehnološko, nego duhovno:
Hoće li
čovjek imati hrabrosti da ostane svjestan, ranjiv i nesavršen u svijetu koji
nudi savršenstvo bez duše?
