U tišini sopstvenog bića, kad se svi zvuci svijeta povuku i ostaneš sam sa svojim dahom, spoznaš nešto jednostavno, a ipak nezamislivo: na najdubljem nivou, mi smo doslovno isto Biće. Svaka granica koju smo mislili da postoji, između mene i tebe, između tvog i mog, nestaje. Ostaje samo protok postojanja, tiha rijeka koja nas povezuje.
Ljubav,
u svojoj najčistijoj formi, nije pitanje privrženosti, požude, niti međusobne
koristi. Nije ni riječ koju izgovaramo, ni obećanje koje dajemo. Ona je
prirodni tok bića, istinska istina koja ne traži dokaz. Kad to spoznaš, nestaje
potreba da posjeduješ, da kontrolišeš, da se opravdavaš pred svijetom. Nestaje
strah od gubitka, nestaje zavist i nepotrebna težnja. Ostaje samo jedno: ja u
tebi, ti u meni, jedno u svemu.
Shvataš
da svaki osmijeh koji nekom daruješ, svaki čin dobrote, svaki pogled i svaka
suza nijesu odvojeni od tebe. Oni odjekuju u univerzumu unutrašnjeg jedinstva, u
svijetu koji je star koliko i duša. I u toj tišini shvataš da ljubav nije nešto
što dolazi spolja, niti se uči ili zaslužuje. Ona je stanje bića, spontano,
neprekidno, beskrajno.
Koliko
puta u životu tražimo ljubav, ali je tražimo u tuđim riječima, u gestovima, u
prolaznim osjećajima, zaboravljajući da je prava ljubav prisutna u nama samima,
i da svaki pokušaj da je "posjedujemo" vodi samo do bola. Tek kad je
spoznamo unutar sebe, možemo je istinski prepoznati u drugima. Tada prestaju sve
tenzije i granice; tada sve postaje dom. Svaki dodir, svaki pogled, svaki osmjeh,
postaju odjek naše vlastite suštine.
I
u toj spoznaji dolazi oslobađanje. Ljubav oslobađa, jer ne traži ništa
zauzvrat. Ona ne sudi, ne podnosi račun, ne zavisi od vremena ni od okolnosti.
Ona jednostavno jeste. I mi smo u njoj, ne kao vlasnici, ne kao zavisnici, nego
kao svjedoci njene tihe, nepokolebljive prisutnosti.
Onda
shvatiš: sve prolazi, sve nestaje, strahovi, bol, uspjesi i gubici, ali ljubav
ostaje. Ona je most između prolaznog i vječnog, između tijela i duše, između
sadašnjeg i beskonačnog. I kada jednom uđeš u tu tišinu, spoznaš da sve što smo
tražili vani, svi naši pojmovi sreće i ispunjenja, ustvari su samo odrazi ove
jedine, istinske, unutrašnje stvarnosti.
To
je to što ljubav jeste. Bez uslova, bez straha, bez vremena.
Samo prisustvo koje povezuje sve što jeste, i nas same, u Jedno.
