Cinizam ne nastaje zato što je čovjek vidio previše zla. On nastaje onda kada je čovjek prestao da vjeruje da je smisao moguć.
Jung
bi rekao: cinizam je odbrana ega
koji ne može da izdrži raskorak između onoga što svijet jeste i onoga što duša
zna da bi mogao biti.
Cinizam je poricanje bola,
ne njegova snaga. Ciniku je lakše nego onome ko još osjeća. On je već
odlučio da ništa nema vrijednost.
Ali
Jung upozorava: kad se odreknemo smisla, ne postajemo realni, postajemo iznutra prazni.
Zadržati
ne-ciničnost ne znači biti naivan. Znači dozvoliti sebi da bol ostane otvoren, ali ne i otrovan.
To
je razlika između razočaranosti koja produbljuje i cinizma koji suši
Treba shvatiti da povlačenje
nije bijeg, ako je svjesno. U svijetu koji nagrađuje grubo,
glasno i bezobzirno, povlačenje izgleda kao slabost. Ali Jung bi rekao: svijest
se uvijek povlači prije nego što se ponovo rodi.
Živjeti
bez cinizma znači ne boriti se sa svakom glupošću i ne objašnjavati se onima
koji ne slušaju. To nije odustajanje. To je ekonomija duše.
Ne spašavati svijet, već čuvati
vatru
Jedna
od najvećih zamki plemenitih ljudi je potreba da objašnjavaju, popravljaju, prosvjetljuju
Jung
je znao: svijest se ne prenosi silom.
Zato
ne objašnjavaj ljudskost onima koji od nje bježe, ne uvjeravaj cinične da
griješe, ne dokazuj da osjećaš dublje
Čuvaj
vatru. Ako je u sebi sačuvaš, i neko vidi svijetlo, prići će sam.
Cinizam
se hrani preopterećenjem: previše vijesti, previše tuđih mišljenja, previše
besmislenih razgovora
Protivotrov
nije optimizam, nego ritam.
Jung
bi preporučio tišinu, simbolički rad (pisanje, snovi, meditacija), kontakt sa
prirodom, ograničavanje „kolektivne buke“
Duša
ne može disati u stalnom komentaru svijeta.
Ako
tražiš potvrdu ljudskosti od svijeta koji nagrađuje suprotno, izgubićeš sebe.
Živjeti
bez cinizma znači prihvatiti jednu tešku istinu: „Možda nikada neću biti
većina. I to je u redu.“ Jung bi rekao: individua se rađa uvijek nasuprot masi, ne iz nje.
Dakle,
cinizam nastaje kad čovjek izda samog sebe, malo po malo.
Protivotrov
nije nada u svijet - nego vjernost
sopstvenom iskustvu.
Ako
vidiš nepravdu i nazoveš je nepravdom, osjetiš tugu i ne ismijavaš je, vidiš
ljepotu i ne pravdaš se zbog nje, onda si već pobijedio cinizam.
Ne
kao stav. Nego kao način bivanja.
Svijet
možda proizvodi cinizam. Ali ti ne
moraš biti njegova fabrika.
Dovoljno
je da ne otupiš, da se ne ogorčiš, da ne postaneš ono što vidiš.
To
je već rijedak oblik hrabrosti.
