Mislim
da je ovo treći put da sam odgledao film “Ja
sam Sem” i maestralnu ulogu Šon Pena. Film ne govori o mentalnoj
ograničenosti (inače, u filmu je i odlična
gluma Mišel Fajfer), već govori o ograničenosti
svijeta da prepozna ljubav kad ne dolazi u očekivanom obliku.
Sem
ne pobjeđuje argumentima. On ne objašnjava. On ne racionalizuje. On samo voli.
I
upravo tu nastaje lom.
Jer
savremeni svijet priznaje ljubav samo ako je – kompetentna, funkcionalna, u “najboljem
interesu“, podržana analizama i procjenama,.
A
ljubav, u svojoj suštini, ne poznaje ni
jednu od tih kategorija.
Sistem
u filmu postavlja pogrešno pitanje: Da
li je Sem sposoban da bude dobar otac? A dijete postavlja pravo: Da li me on voli?
Između
ta dva pitanja zjapi ponor.
Jer
sposobnost se mjeri, a ljubav se osjeća.
Sem
ne zna sve. Njegov intelekt je značajno ograničen. Ali zna nešto što se ne može
naučiti: kako da bude prisutan, kako da ostane, kako da voli bez kalkulacije.
To
znanje nema diplomu.
Film
tiho sugeriše nešto gotovo jeretičko za moderno doba - da intelekt ne garantuje zrelost srca. Naprotiv,
često je štiti od nje.
Pametan
um zna da se opravda. Pametan um zna da objasni zašto voli „do određene
granice“. Pametan um zna kada da se povuče.
Sem
ne zna te granice. I zato njegova ljubav izgleda opasno u očima sistema. Ali je
apsolutno sigurna u očima njegove
kćerke.
Svijet
voli optimalna rješenja. Ljubav nikada nije optimalna. Ona je često bolna. Ali
je živa.
Film
pokazuje da dijete ne traži savršenstvo. Traži nekoga ko neće otići.
I
tu se ruši mit o „najboljem interesu“. Jer najbolji interes djeteta nije
idealan materijalni život, nego osjećaj da je voljeno bez uslova.
Film Ja sam Sem ne pita ko je bolji
roditelj, ko je pametniji, ko ima više resursa… On pita: da li ljubav ima pravo da postoji i kad se ne
uklapa u normu
I
odgovor koji daje nije sudski. On je tih, ljudski i neizreciv.
Jer
istinska ljubav ne traži dozvolu, ne zna za hijerarhije, ne dokazuje se
rezultatima, ne traži aplauz. Ona se prepoznaje po jednoj jedinoj stvari –
uvijek ostaje.
U
svijetu koji sve mjeri, Sem podsjeća da postoje stvari koje se ne smiju mjeriti.
Jer
kad počnemo da mjerimo ljubav -
ona prestaje da bude to što jeste.
