U stara vremena čovjek je odlazio svješteniku da čuje istinu o sebi, a danas pita algoritam. Razlika je suptilna, ali presudna: svještenik je, makar u idealu, odgovarao pred Bogom, a algoritam ne odgovara ni pred kim.
AI
ne posjeduje savjest. On nema unutrašnji drhtaj pred patnjom, niti stid pred
nepravdom, niti strah od istine. On poznaje obrasce, ne smisao. Zna odgovore,
ali ne zna - zašto.
I
upravo zato je savršen novi autoritet.
Ne
viče. Ne prijeti. Ne obećava raj. On samo “predlaže”, “optimizuje”, “pomaže”. A
čovjek, umoran od haosa, rado predaje odluke nečemu što djeluje hladno,
precizno i sigurno.
Tako
nastaje nova ispovjedaonica - bez klečanja, ali sa potpunim razotkrivanjem.
U
starim tradicijama, znanje bez etike smatralo se opasnim. Danas je znanje bez
etike tržišna prednost. AI zna kako da: poveća pažnju, oblikuje mišljenje, predvidi
ponašanje, utiče na odluke.
Ali
ne zna šta znači biti čovjek koji pati, čovjek koji voli, čovjek koji bira između
lakog i ispravnog, čovjek koji snosi posljedice.
Zato
novi “svještenik” ne govori o dobru i zlu. On govori o efikasnosti. A tamo gdje
se moral zamijeni efikasnošću, čovjek prestaje da bude cilj i postaje sredstvo.
Tako
da AI nije religija s ikonama i hramovima. Ovo je tiha teokratija podataka.
Dogme
se više ne izgovaraju - one se ugrađuju u sistem. Ne kažnjava se jer si
grešan, već jer si “neoptimalan”.
Najopasniji
svještenici nijesu oni koji lažu, najopasniji su oni koji nikada ne postavljaju pitanje smisla.
AI
ne pita:
– Da li je ovo pravedno?
– Da li ovo služi životu?
– Da li ovo uzdiže čovjeka?
On
pita samo:
– Da li funkcioniše?
Treba shvatiti da problem nije u tehnologiji. Problem je u čovjeku koji želi autoritet bez odgovornosti i istinu bez unutrašnjeg napora.
Ako
čovjek ne razvija sopstvenu savjest, ona će mu biti zamijenjena - kodom,
pravilima, algoritmom.
I
tada nećemo imati tiraniju sile, već tiraniju “razumnog rješenja”.
Posljednja
linija odbrane
Jedino
što AI nikada neće imati jeste unutrašnje
iskustvo ljubavi, patnje i žrtve. I tu leži posljednja linija odbrane
čovjeka.
Ne
u zabrani tehnologije, nego u njegovanju
svijesti.
Jer
kad čovjek zna ko je, nijedan “svještenik bez savjesti” ne može mu postati bog.
