Razlikovati zdravu distancu od emotivne hladnoće danas je gotovo presudna vještina u svijetu koji stalno brka ta dva pojma. Jung bi rekao: jedno pripada svijesti koja se diferencirala, drugo sjenci koja se ukočila.
Zdrava
distanca nije povlačenje iz odnosa,
već povlačenje u sebe dok odnos
ostaje živ.
Njeni
znaci: i dalje osjećaš, ali ne
reaguješ impulsivno; sposoban si za empatiju, ali ne nosiš tuđe terete kao svoje; ne moraš sve da objašnjavaš,
opravdavaš ili spašavaš; možeš biti prisutan bez potrebe da se dokazuješ
Jung
bi rekao da je to znak individuacije
- trenutak kada ego prestaje da traži potvrdu izvana i počinje da stoji u
kontaktu sa Sopstvom.
Zdrava
distanca ima toplinu tišine. U
njoj nema gorčine, samo jasnoće.
Emotivna
hladnoća nastaje drugačije. Ne iz zrelosti, nego iz preopterećenosti.
Njeni
znaci: odsustvo osjećanja, ne njihova regulacija; cinizam kao odbrana; ravnodušnost
koja liči na mir, ali je zapravo iscrpljenost; potreba da se svijet obezvrijedi
da ne bi više bolio.
Ovdje
Jung govori o kompleksu:
neintegrisana iskustva (izdaja, razočaranje, moralni šokovi) povlače energiju
iz srca i ostavljaju osobu „hladnom“ ne zato što ne osjeća, nego zato što osjeća previše, ali bez sigurnog prostora.
Hladnoća
je često očaj koji je prestao da se
nada.
Ključna razlika: Zdrava
distanca čuva odnos bez gubitka sebe. Emotivna hladnoća čuva sebe po cijenu
odnosa.
Jungov
kompas kako prepoznati šta je u pitanju: Postavi sebi ovo pitanje, iskreno, bez
osuđivanja:
„Da
li sam se povukao jer sam postao jasniji ili jer više nijesam mogao da podnesem
svijet?“
Ako
je odgovor:
-„jasniji“
- distanca je zdrava
-nijesam
mogao“ - vrijeme je za blagost prema sebi, ne za samokritiku
Jung
nikada nije zagovarao zatvaranje srca. Ali jeste zagovarao ograničenje dostupnosti.
To
znači: ne objašnjavati se svima; ne ulaziti u svaku raspravu; ne dijeliti
dubinu tamo gdje nema kapaciteta da se primi.
