Postoji tiha struja koja povezuje sve što jeste. Ne vidi se, ne čuje se, ali se ponekad osjeti - u trenu kad pomisliš na nekoga i on se javi, kad se dogodi ono što si naslutio, kad se svijet na nevidljiv način uskladi s tvojom unutrašnjom namjerom. Taj prostor između stvari, koji nije prazan nego živ, drevni mudraci su zvali Akaša, a savremena misao - Božanski matriks.
To polje nije
izvan nas - ono je unutar i oko nas. Mi u njemu nijesmo gosti, već dio njegove
strukture. Svaka misao, emocija, molitva, svaka tišina i svaki čin, šalju
vibraciju u to polje koje odgovara. Kao što kap talasa čitavo more, tako i
čovjek, kad postane svjestan, talasa cjelinu.
Greg Brejden,
u knjizi Božanski matriks, kaže da se u tom polju čuva sjećanje svega što je
ikada bilo i što će tek biti. Istočne filozofije bi rekle - to je karma u pokretu, mreža uzroka i
posljedica, gdje se sve što mislimo i činimo upisuje u suptilnu tkaninu
postojanja. Nema slučajnosti, jer sve je rezonancija - svaka misao ima svoj
odjek, svaki osjećaj svoj povratni tok.
U tom polju misao je impuls, a emocija je gorivo. Misao oblikuje namjeru, ali tek
emocija daje snagu da se ona otisne u svemir. Kad su misao i osjećaj usklađeni,
ono što zračiš postaje stvarnost. Zato stare molitve nijesu bile puka
izgovorena riječ, one su bile stanja bića. U njima je čovjek osjećao ono što
moli, kao da se već dogodilo. I tada, u toj jedinstvenoj tački svijesti, između
želje i zahvalnosti, svemir prepoznaje znak.
Brejden kaže
da su srce i mozak poput dvoje muzičara:
mozak daje melodiju, ali srce daje ritam. Kad sviraju zajedno, nastaje
rezonancija koja dotiče samo polje. Isto to su učitelji Istoka znali odavno, da
se kroz srčanu svijest otvara prolaz ka višim planovima postojanja.
Zato duhovna
praksa nije bijeg od svijeta, već svjestan način da se u tom matriksu ostavi
trag svjetlosti. Kad moliš, ne moliš da promijeniš Boga, već da promijeniš
frekvenciju na kojoj Ga doživljavaš. Kad meditiraš, ne bježiš od stvarnosti,
nego je vidiš iznutra. Kad voliš, ne stvaraš ništa novo, već otkrivaš ono što
je već tu, povezano oduvijek.
Božanski
matriks nije teorija. On je ogledalo u kojem svemir reflektuje tvoje unutrašnje
stanje. Ako gledaš kroz strah, svijet će se zgrčiti. Ako gledaš kroz ljubav,
svijet će se otvoriti. Ako u tišini oslušneš, čućeš da sve diše zajedno s
tobom.
Mi nijesmo
izdvojena ostrva. Mi smo ćelije istog kosmičkog tijela, misli istog Uma,
svjetlosne niti u beskonačnoj mreži koja zna za svaku suzu, osmijeh i dah. I
kad to zaista shvatimo, više ne pitamo: „Gdje je Bog?“
Jer spoznajemo da smo oduvijek bili unutar Njega.
