„Naročito upamti da tamo gdje čovjek živi u sebi samom da je to najvažnija adresa na svijetu“. - Ronald Harvud
Postoje
adrese na kojima čovjek provede godine, one koje ostavi za sobom i one na koje
se vraća kao u stare, iznošene cipele. Ali postoji samo jedna adresa koja ga
nikada ne napušta: ona koja se nalazi unutra, u njegovoj najdubljoj tišini,
tamo gdje čovjek “živi u sebi samom”.
To
mjesto nije zapisano ni u kakvom registru, ne mjeri se brojem soba ni kvadrata,
ne dijeli se ni sa kim osim sa sopstvenim bićem. A opet, od svih mogućih mjesta
u kosmosu, to je jedino na koje se istinski vraćamo. Sve druge lokacije su
prolazne stanice, ovaj unutrašnji prostor je dom.
Hese
bi rekao da je to unutrašnje prebivalište nalik na skriveni vrt. Svako od nas
ga nosi, ali rijetki ulaze u njega dovoljno često. Većina ostane pred kapijom,
zaokupljena žurbom, tugama, željama koje dolaze spolja. A unutra - tišina koja
nas čeka strpljivo, kao da zna da ćemo se kad-tad umoriti od svijeta.
Andrić
bi primijetio da je upravo u tom skrivenom prostoru čovjekovog bića ona
nevidljiva ćuprija koja povezuje sve njegove rasute misli, strahove, radosti.
Bez tog unutrašnjeg mjesta čovjek je kao grad bez središta: može imati bučne
trgove, ali nema jezgro, nema toplu, tihu ulicu u kojoj se prepoznaje sopstveni
korak.
Tolstoj
bi rekao nešto još prostije: čovjek je dobar onoliko koliko poznaje i razumije
svoj unutrašnji dom. Ko ne živi u sebi, lako postane izgubljen u tuđim
očekivanjima, u tuđim glasovima, u želji da bude priznat spolja jer ne zna kako
da se prizna iznutra.
A
joga i duhovna tradicija šapuću isto što i Harvud: najvažnija adresa nije ni u
gradu, ni u kući, ni u tuđem pogledu, već u ritmu daha, u miru koji se rađa kad
čovjek sjedne i prestane da bježi od sebe. To je jedino mjesto na kojem se
sreće istina, jedino mjesto na kojem se liječe rane koje spoljašnji svijet ne
vidi, jedino mjesto gdje se čuje onaj tiši glas - glas duše, ili svijesti, ili
Boga, svejedno kako ga nazvali.
I
zato: čuvaj tu unutrašnju adresu kao što se čuva svetinja. Jer gdje god da si u
svijetu, ako znaš put do tog mjesta u sebi, nikada nijesi izgubljen.
