Postoji jedna duboka misao koju je izrekao Karl Gustav Jung: “cilj je važan kao ideja, ali ono što zaista ispunjava život smislom jeste djelo, put koji vodi ka tom cilju”. U toj jednostavnoj rečenici krije se gotovo čitava filozofija življenja.
Čovjek
prirodno teži ciljevima. Oni nas pokreću, daju pravac i bude u nama osjećaj
svrhe. Bez ciljeva, život bi lako mogao postati rasut u bezbroj nepovezanih
trenutaka. Cilj je poput zvijezde na noćnom nebu: možda je daleko, ali nam pomaže
da ne izgubimo pravac.Međutim, ako čovjek sav
svoj pogled upravi samo prema toj zvijezdi, može zaboraviti tlo po kojem hoda.
Dani prolaze u iščekivanju nekog budućeg trenutka kada će, vjerujemo, sve
dobiti pravi smisao.Tako se život u stvari ne živi već postaje stalna priprema
za nešto što tek treba da se dogodi.
Jung
nas podsjeća na nešto drugačije: smisao se ne nalazi samo na kraju puta, nego u
samom hodu. U svakodnevnim naporima, u učenju, u susretima sa drugim ljudima, u
malim pobjedama i u neizbježnim padovima. Upravo ta iskustva oblikuju čovjeka i
daju dubinu njegovom postojanju.
Put
je mjesto gdje se razvija strpljenje, gdje se uči skromnost i gdje se otkriva
vlastita snaga. On nas mijenja dok idemo prema cilju, ponekad čak toliko da na
kraju shvatimo kako je najvažnija promjena bila ona koja se dogodila u nama
samima.
Zato
je moguće da čovjek dođe do cilja, a da ipak osjeti prazninu ako je zanemario
sam proces življenja. S druge strane, neko ko je svjesno i prisutno živio svaki
korak puta može osjetiti dubok smisao čak i ako cilj nije u potpunosti
ostvaren.
U tome leži tiha mudrost Jungove misli. Cilj daje pravac, ali put daje životu sadržaj. A kada čovjek nauči da vidi ljepotu u samom hodu, tada svaki dan prestaje biti samo sredstvo za nešto drugo i postaje vrijedan sam po sebi.
Možda je zato mudrost života u tome da
čovjek ima cilj, ali da ne žuri kroz put do njega. Jer upravo na tom putu, u
običnim danima, u razgovorima, učenju, radu i tišini sopstvenih misli, život
polako otkriva svoj pravi smisao. A kada se čovjek jednom osvrne iza sebe,
često shvati da cilj nije bio najdragocjeniji dio putovanja - već sam put koji
ga je promijenio toliko da ga je doveo do željenog cilja.
