Postoje
trenuci kada čovjek ne traži ništa, a dobije sve.
Kada ne postavlja pitanja, a odgovori dolaze sami.
Jedan od tih trenutaka dolazi kad pusti da ga nosi zvuk, ne misao, ne razum,
nego čista vibracija koja je starija od jezika.
Gayatri mantra
u izvođenju Deve Premal nije samo muzika.
To je rijeka koja teče kroz srce i odnosi sve što nije tvoje.
Svaka nota, svaki slog, svaka tišina između dva daha postaje most prema unutra.
I tada više nema slušanja - postaješ zvuk, postaješ mantra.
Nema potrebe
za koncentracijom.
Nema napora da se "uđe" u stanje.
Ona sama ulazi u tebe, poput svjetlosti koja ne pita da li su vrata otvorena.
Toplina se širi grudima, dubina te poziva da potoneš, a mir se spušta do
najdubljih slojeva bića.
Vrijeme
prestaje biti linija - postaje krug koji obuhvata sadašnjost, prošlost i ono što
tek dolazi.
U tom krugu ne postoji juče ni sjutra, postoji samo jedno beskrajno sada.
I tu, u tom sada, znaš da si dio nečega što je oduvijek bilo i što nikada neće
nestati.
Gayatri mantra
ti tada nije pjesma koju slušaš.
Ona je dah koji dišeš.
Svjetlost koju gledaš zatvorenih očiju.
Mir koji ostaje i kad zvuk utihne.
U doba
užurbanosti, buke i nesigurnosti, ova mantra je siguran zaklon, mjesto povratka
i duboke obnove.
U njenim tonovima, čak i oni koji nikada nijesu praktikovali meditaciju
pronalaze trenutke vječnosti i bezgranične tišine.
I to je dar - mogućnost da, barem na kratko, napuste vrtlog svakodnevnog i
osjete dodir onog što je vječno i nepromjenjivo.
