Tolerancija
nije slabost, niti pasivnost. Ona je snaga koja se ne vidi na prvi pogled. Snaga da ostaneš miran u svijetu koji stalno pokušava da te izbaci iz
ravnoteže.
Tolerancija
ne znači da se slažeš sa svime, već da ne dopuštaš sebi da mrziš zbog onoga sa
čim se ne slažeš. Znači da vidiš razliku, a ne praviš zid. Znači da prepoznaš da ono što je nekome put, tebi može biti stranputica, ali to
ne znači da nema pravo da postoji.
Ne gledamo na svijet očima predrasude, već srcem koje razumije. Tolerancija raste iz saosjećanja, a saosjećanje iz svjesnosti da svi koračamo
različitim putevima prema istom cilju. Nekome taj put izgleda haotično. Nekome logično.Ali Božansko se ne otkriva samo u pravilnim oblicima.
Veliki duhovni učitelj Mahešvarananda nas uči da je prihvatanje dublji korak. Ne
samo da tolerišeš postojanje nečega, već ga u srcu prihvatiš kao dio veće
slike.Ne znači da sve opravdavaš, već da ne odbacuješ. Jer ako odbacuješ ono što ti se ne sviđa, lako počneš da dijeliš svijet na mi
i oni. A duhovni put ne poznaje granice. On ih briše.
Prihvatanje
ne traži da poništiš sebe, već da prestaneš očekivati da drugi budu kao ti. Kao što drvo ne pita zašto rijeka teče drugačije. Kao što sunce ne traži da mu se svi dive da bi sijalo. Tako i čovjek sazrije kad shvati: ne moraju me svi razumjeti da bih bio u
miru.
Zato,
kad naučiš da tolerišeš - rasteš.
Kad naučiš da prihvataš - širiš se.
I u toj širini prestaješ da se braniš.
Prestaješ da se bojiš različitosti.
Jer znaš da ništa što je istinski tvoje ne može biti ugroženo tuđim.
I
tada, više ne gledaš druge kao prijetnju.
Već kao putokaze, učitelje, ogledala.
Neki da ti pokažu šta jesi.
Neki da te podsjete šta ne treba da budeš.
A
svi da te nauče Ljubavi koja ne dijeli, već prihvata.
