Uživao sam u putovanju.
Nijesam prelazio granice, niti razdaljine.
Putovao sam u mislima, u snovima, u dubinama koje ne mjeri nijedna karta.
I
svaki put kad sam mislio da idem negdje, išao sam samo dublje u sebe.
Svaki pejzaž koji sam vidio bio je ogledalo, a ne prizor.
Svaka rijeka tekla je mojim venama. Svaka planina - mojim kostima.
Oni
što broje otisnute kilometre, rijetko broje doživljene istine.
Jer istina ne stanuje u tuđim ulicama, već u sopstvenim tišinama.
A sloboda nije u drugom kontinentu, nego u drugom pogledu.
Oni
što traže čudo u Rimu, u Lurdu, u Kailasu -
mogu ga naći i u pogledu iz vlastitog prozora,
ako su oči sposobne da vide iznutra.
Nema
ni četiri strane svijeta.
Sve su one tek projekcije onog jednog pravca koji ima smisla -
onog koji vodi prema unutra.
To je ta peta strana. Ne na sjever, ni jug,
već u pravcu duše.
Zato,
onaj koji ne poznaje sebe -
ništa nije vidio, ma gdje išao.
A onaj koji zna sjesti sa sobom i čuti što tišina kaže -
otišao je dalje od svih karavana i aviona.
