U tihoj unutrašnjoj potrazi za smislom, čovjek se prije ili kasnije susretne s pitanjem: Da li svi imamo jednake šanse na duhovnom putu? Ili je nešto već upisano u nama - neka nevidljiva prednost, ili prepreka, koju nosimo izvan ovog života? U učenju joge, kao i u istočnjačkim filozofijama, ključna riječ koja daje odgovor na to pitanje jeste: samskare.
Samskare su
mentalno-energetski utisci, naslage iskustava iz prošlih života, koje oblikuju
naše sklonosti, karakter, pa i sposobnost za duhovni rast. Neko dolazi na
svijet s tišinom u očima, kao da se sjeća Boga. Drugi, i pored iskrene želje,
tapka u mraku, vraća se starim obrascima i nosi breme koje ne umije da
definiše. To nije pitanje pravde ili privilegije, već pitanje zrelosti duše
kroz cikluse rođenja i umiranja.
Ali,
paradoksalno, upravo te razlike potvrđuju savršenstvo zakona karme. Jer, iako
samskare mogu biti ograničenje, mogu biti i poluga. Onaj ko je duhovno
"udaljeniji" nije niže vrijedan. Njegovo sadašnje trpljenje može
predstavljati najdublje čišćenje. A onaj ko lako meditira, možda je to stekao
mukotrpno, kroz patnju iz časova i časova tišine iz prethodnih života.
Postoji još
dublja istina: Atman, Čista Svijest, je u svima jednak. Sunce sija i kada ga oblaci zaklone.
Tako i u svakome čovjeku prebiva božanska iskra, i ona nije ograničena
samskarama - ograničeno je samo ono što se još nije probilo do te svjetlosti.
Zato nijedna pozicija na duhovnom putu nije konačna, niti garantovana.
Prednost je
mogućnost, ali ne i spas. Ograničenje je izazov, ali ne i propast. Kroz praksu,
predanost, i svakodnevno posmatranje sebe, čovjek može da mijenja svoje
samskare. Joga, meditacija, mantra, molitva, duhovni rad na sebi – sve to su alati za
unutrašnje preuređenje.
Patanđali
kaže: "Čak i onaj najsporiji, ako je ustrajan, stići će do cilja." To
znači da konačni ishod nije određen početkom, već odlukom i iskrenim hodom.
Kao što Sidarta
u Heseovom romanu uči da se znanje ne može prenijeti, već mora biti rođeno iznutra,
tako i mi moramo sopstvenim koracima, kroz sjenke sopstvenih samskara, doći do unutrašnje
slobode. A kada do nje dođemo, neće više biti važno gdje smo počeli, već šta
smo postali.
