Jedna zaista zanimljiva stvar koju je donijela tehnologija: više se ne uživa u koncertima, prirodi, društvenim događanjima, već se sve to gleda kroz oči mobilnih telefona.
Tehnologija je
nastala da nam pomogne da sačuvamo trenutak, a često se desi da
nas udalji od samog trenutka.
Nekada je
čovjek na koncertu slušao muziku. Danas često podigne telefon i gleda izvođača
kroz ekran od šest inča, iako je izvođač dvadeset metara ispred njega. Na
planinskom vidikovcu ljudi prvo posegnu za kamerom, pa tek onda pogledaju
pejzaž. Na porodičnim okupljanjima ponekad više vremena provedemo dokumentujući
događaj nego učestvujući u njemu.
Kao da se
iskustvo polako zamjenjuje njegovim zapisom.
To je ono kad Jung kaže da se čovjek sve više okreće
spoljašnjoj slici, a sve manje unutrašnjem doživljaju. A Martin Hejdeger je davno primijetio da smo
prestali da budemo potpuno prisutni u onome što se događa i počeli da ga
pretvaramo u objekat koji treba zabilježiti.
Ali nije problem
u samoj tehnologiji. Problem nastaje kada potreba da sačuvamo trenutak postane
jača od želje da ga živimo.
Sjećam se
jedne jednostavne misli: fotografija može sačuvati sliku zalaska sunca, ali ne
može sačuvati tišinu koju smo osjetili dok smo ga posmatrali.
To je ono što
nedostaje mnogim snimcima. Na njima ostane prizor, ali ne i iskustvo.
A opet,
postoji i dobra strana tehnologije. Zahvaljujući njoj možemo sačuvati uspomene,
podijeliti ljepotu sa drugima, ostati povezani. Pitanje je samo mjere.
Možda je mudrost
u tome da ponekad uradimo upravo suprotno od onoga na šta nas navikava
savremeni svijet: da na koncertu spustimo telefon, da na planinskom vrhu ne
fotografišemo odmah, da nekoliko minuta samo gledamo, slušamo i budemo tu.
Jer neke stvari
nijesu stvorene da budu zabilježene.
Neke stvari su
stvorene da budu doživljene.
To me podsjeća
na ono nakon meditacije: trenutak kada ne analiziraš mir, ne posmatraš ga sa
strane, nego si jednostavno u njemu. Tek kasnije shvatiš da je bio prisutan.
Možda je i sa životom slično. Najdublji trenuci često nijesu oni koje smo
najbolje snimili, nego oni u kojima smo bili toliko prisutni da nam nije palo
na pamet da posegnemo za telefonom.
