Ljubav se često prikazuje kao zavisnost, kao lanac, kao gubitak sebe u drugome. No, prava ljubav nije vezivanje - ona je oslobađanje. Ona ne traži da se predaš nekome, već da se probudiš u sebi. Ljubav kao sloboda ne govori: „Ja te posjedujem“, već tiho šapuće: „Ja te prepoznajem.“
U
svijetu u kojem se ljubav mjeri pažnjom, porukama i očekivanjima, slobodna
ljubav živi u tišini. Ona ne mora da se dokazuje, da obećava - ona jednostavno
jeste. U toj tišini ne postoji „moje“ i „tvoje“, jer ono što je istinski
voljeno ne može biti odvojeno od onoga koji voli. Ljubav koja ne traži ništa,
daje sve.
Slobodna
ljubav ne suprotstavlja blizinu i samoću. Ona zna da dvoje ljudi mogu biti
jedno, a da pritom ostanu svoji. Da se mogu dodirivati dušama, a da ne zarobe
jedan drugog rukama. U njoj nema prisile, nema krivice, nema „moraš“. Postoji
samo „smiješ“. I u tom smiješ, cijeli svemir diše.
Ali
da bi ljubav bila sloboda, ona mora biti čista od ega. Ego želi posjedovati,
sigurnost, kontrolu. Srce želi istinu, prostor, mir. Ego gradi zidove, srce
otvara vrata. Kada ego voli, on se boji da izgubi. Kada srce voli, ono zna da
ne može izgubiti ništa što je istinski njegovo. Ljubav kao sloboda je, zapravo,
sposobnost da ne pretvoriš drugog u zatvorenika vlastitog straha.
U
toj slobodi postoji tišina koja nije prazna, već ispunjena prisustvom. To je
tišina koja ne zahtijeva objašnjenja, jer razumije bez riječi. Ljubav koja ne traži
dokaz nije slabija - ona je jača od svih zakletvi. Jer zna da istina ne treba
da bude glasna da bi bila stvarna.
Kad
voliš slobodno, postaješ i sam slobodan. Više ne tražiš potvrdu u očima drugog,
jer vidiš odraz božanskog u sebi i u njemu. Takva ljubav ne guši, već budi. Ne
posjeduje, već otkriva. Ona nije dogovor ni očekivanje, već stanje svijesti.
Ljubav kao sloboda je hrabrost da ostaneš otvoren, čak i kad bi ti život bio lakši
začauren.
I
zato, ne boj se voljeti bez garancije. Ne boj se pustiti da neko ode, jer ono
što je istinski tvoje neće otići, a ono što nije, nikada nije ni bilo. Ljubav
kao sloboda nije nestalna, ona je neuhvatljiva. Kao vjetar - ne možeš ga
zadržati, ali ga možeš disati.
Kada
spoznaš takvu ljubav, shvatiš da je svaki odnos samo ogledalo tvoje unutrašnje
širine. Ljubav kao sloboda ne traži da budeš voljen, ona te uči da budeš
ljubav. I kad to postaneš, više nemaš potrebe da tražiš išta. Jer sve što jesi,
već voli, ljubav je.
