Istina nije
prijatelj mase. Ona ne maše zastavama, ne traži glasove, ne obećava sigurnost.
Ona dolazi tiho, kao hladan vjetar u ponoć.
Ne uljepšava - razgolićuje.
Ne tješi - budi.
Ne zavodi - raskida iluzije.
Zato je mrze oni što grade kuće od pijeska.
Zato se plaše oni što žive od sjena.
Jer istina ne zna da ćuti:
ona se pojavi u očima djeteta,
u škripajućem glasu starca,
u nevoljenom proroku,
u onome ko ne zna da se pokloni pred gomilom.
Mržnja koju istina izaziva
nije znak njene slabosti,
već njene moći.
Jer samo što je snažno može da izazove otpor.
Onaj ko nosi istinu hoda sam,
ali nije usamljen:
svemir mu daje društvo,
a tišina postaje njegov saveznik.
Istina ne traži pobjedu.
Ona traži da bude izrečena.
I svaki put kad progovori,
bez obzira na cijenu,
svijet se makar za trenutak
pomiče bliže svojoj pravoj slici.