Svi tragamo za nečim vanjskim što će nas učiniti cijelima, što će nas ispuniti i učiniti snažnima. Tražimo izvore moći u drugim ljudima, u postignućima, u posjedovanju stvari, u priznanju.
Ali
prava moć nije nikad van nas. Prava moć nije nešto što se traži u svijetu oko
nas - ona je već prisutna u nama, na način koji ne zahtijeva vanjske
podsticaje. Ona nije u tome što smo postigli ili što imamo. Ona je u tome kako
se osjećamo, u tome kako reagujemo na život, u tome kako se odnosimo prema
sebi.
Nevidljiva
moć koja nas vodi kroz život nije u fizičkoj snazi, nego u sposobnosti da
ostanemo mirni uprkos svemu što se dešava. U tome da prihvatimo svoju
unutrašnju nesavršenost, da naučimo kako se osloniti na svoje unutrašnje
resurse u trenucima sumnje. U tišini koju nosimo sa sobom, u smirenosti koju
nađemo iako je svijet oko nas bučan i haotičan.
Ta moć
nije nešto što se može pokazati ili dokazati. Niti je u tome da činimo nešto
spektakularno. Ona je u tome da budemo hrabri, da stojimo čvrsto u svojoj
istini i ne odustajemo od onoga što nas pokreće, čak i kad nas svi oko nas
pokušavaju uvjeriti da odustanemo.
Ona je
u tome da znamo kada treba pustiti stvari koje nas povređuju, da se oslobodimo
tereta prošlosti, i da uvijek biramo put ljubavi, bez obzira na to koliko nam
se činio teškim.
Unutrašnja
moć je poput svijetla koje nikada ne može biti ugašeno. Bez obzira koliko tamni
dani bili, ona uvijek tinja negdje unutar nas. Iako nije uvijek lako, svaki put
kad dopustimo da ona vodi našu svakodnevnicu, svijet postaje lakši, jer tada ne
tražimo vanjske uzroke za našu sreću. Naša sreća i moć dolaze iznutra.
Ako
naučimo da vjerujemo u tu moć, onda nas ništa neće zaustaviti. Jer prava snaga
nije u tome da pobjedimo ili porazimo, već u tome da ostanemo vjerni sebi, iako
je svijet pred nama u nekoj svojoj nesavršenoći.
Onda ne moramo tražiti moć izvan sebe - mi smo ta moć.
