Kada pogledamo duboko u svoja srca, spoznajemo istinu koja nas sve povezuje. Ta istina nije nova; ona je oduvijek postojala. Svi smo jedno, jer je izvor iz kojeg svi potičemo isti. Ne postoji podjela, ne postoji "ti" i "ja", "oni" i "mi". To su samo iluzije koje nam um stvara, nastale iz granica koje sami sebi postavljamo.
U srcu
svemira, izvor je jedan. To je izvor božanske svjetlosti, ljubavi, snage i
mudrosti. Svi se hranimo tom istom energijom, nezavisno od oblika, jezika, vjere,
ili identiteta koji nosimo. Mi smo poput rijeka koje teku ka jednom moru - iako
različite, sve imaju isti cilj.
Svaka
osoba koju sretnemo, svako biće koje prepoznamo u svom životu, nosi u sebi tu
istu božansku iskru. Kada postanemo svjesni toga, više ne možemo gledati druge
sa očima podjele. Ne možemo ih gledati kao nešto odvojeno od nas, kao
konkurenciju ili prijetnju. Umjesto toga, počinjemo ih vidjeti kao odraz sebe,
jer mi svi dolazimo iz istog izvora.
Zato,
kada volimo, ljubav nije nešto što samo dajemo drugome. Ta ljubav je već u
nama, ona je energija koju nosimo iz izvora. Voljeti, znači samo prepoznati to
jedinstvo, prihvatiti da su svi naši postupci, riječi, i misli samo odraz te
božanske jednosti. Kada volimo druge, volimo u stvari sebe, jer ne postoji
odvojenosti - sve je jedno.
Spoznaja
da je izvor isti za sve nas, mijenja način na koji gledamo svijet. Više ne
tražimo sreću i ispunjenje u vanjskim stva6rima, jer shvatamo da ona već postoji
u nama. Svi naši unutrašnji konflikti, naši strahovi i nesigurnosti, proizlaze
iz zaborava ove istine - iz zaborava da smo svi povezani, da smo svi od istog
izvora. I kad se prisjetimo, sve se smiruje. Nema potrebe za dokazivanjem, za
postavljanjem barijera ili pravljenjem razlika.
Naša
dužnost je da se sjetimo tog izvora u nama, da živimo iz tog prostora
unutrašnje istine, i da budemo odraz tog jedinstva prema svijetu. Mi nijesmo samo
pojedinci, mi smo dio nečega mnogo većeg. Svi smo kao zrna u jednoj ogromnoj
kapi mora - ne možemo postojati bez njega, a ni on bez nas. Naša snaga dolazi
iz tog jedinstva, iz spoznaje da smo svi međusobno povezani.
Izvor
ljubavi, mudrosti, kreativnosti - sve to dolazi iz isteog toka. Nema stvaranja
koje nije povezano sa tim jednim izvorom, jer iz njega sve izlazi i u njega se
vraća. Iako se naše vanjske forme razlikuju, suštinski, mi smo svi od istog
bića.
Zato,
neka nam ova spoznaja bude vodilja kroz svaki trenutak života. Kroz ljubav,
kroz prihvatanje, kroz zajedništvo. Mi smo jedno, jer izvor je jedan.
Spoznaja
da je izvor svih nas isti, daje nam priliku da živimo u stanju unutrašnje
slobode. Nema više potrebe za dokazivanjem ili postavljanjem granica.
Oslobađamo se potrebe da tražimo vanjsko priznanje, jer znamo da istinska
vrijednost nije u tome kako nas drugi vide, već u tome što se sjećamo naše
unutrašnje istine. Svaki put kad se okrenemo ka tom unutrašnjem izvoru,
postajemo potpuni, oslobođeni od strahova, nesigurnosti i podjela.
Ova
spoznaja nas poziva da prestanemo gledati na svijet kroz prizmu dualnosti, kroz
podjelu na "dobre" i "loše", "prihvaćene" i
"odbačene", "uspješne" i "neuspješne". Ta podjela
je samo posljedica uma koji je zaboravio svoju suštinsku prirodu. Jednom kada
shvatimo da je svaki biće u svom korijenu isto, tada ne možemo a da ne volimo
svijet takav kakav jeste, u njegovoj punoj raznolikosti.
Iako
svjetlost tog izvora možda na trenutke izgleda skrivena, ona je uvijek
prisutna, čekajući da je prepoznamo u svakom biću, svakom događaju, svakom
susretu. Bez obzira na to koliko tamni trenuci života mogu izgledati, u
njihovom srcu se uvijek nalazi svjetlost koja nas vodi prema spoznaji. Jer, ako
je naš izvor ljubav, onda i tamni trenuci nose u sebi potencijal za unutrašnje
prosvjetljenje.
Svaka
situacija, svaki susret, svaka prekretnica u životu poziva nas da se vratimo
tom izvoru. I tu nije riječ o naporu, već o prisutnosti. Potrebno je samo da
zaronimo u tišinu unutrašnjeg bića, i tamo ćemo pronaći odgovore koji su
oduvijek bili tu. Možda ne uvijek u obliku riječi, ali u obliku osjećanja,
mirnoće, povjerenja u proces života.
Kroz
ovaj proces povratka, mi ne samo da spoznajemo istinu o svijetu, već i o sebi.
Naš zadatak nije da postanemo nešto što nijesmo, već da se sjetimo onog što
jesmo. Mi nijesmo samo tijela koja obavljaju svakodnevne funkcije; mi smo bića
svjetlosti koja su došla na ovaj svijet da donesu svoju unutrašnju mudrost, da
pomognu sebi, i kroz to pomognu cijelom svemiru.
Kada
priznamo ovu univerzalnu istinu - da smo svi povezani kroz izvor - naše
reakcije na svijet postaju manje zasnovane na strahu i više na ljubavi. Mi ne djelujemo iz obzira prema tome što će drugi misliti o nama, već iz želje da
podijelimo to unutrašnje bogatstvo koje prepoznajemo u sebi i drugima. Iako su
naši putevi različiti, svi oni vode ka istom cilju, jer su svi utemeljeni na
toj božanskoj istini koju nosimo u svojim srcima.
Tako
postajemo svjesni da je svaka akcija koju poduzimamo, od najobičnijeg osmijeha
do najdublje mudrosti koju dijelimo, način na koji živimo iz tog izvora. Ne
postoji mali ili veliki gest, jer svaki od njih doprinosi velikoj mreži
ljubavi, mudrosti i snage koja nas povezuje.
Neka
nam ova spoznaja bude inspiracija da ne tražimo dalje. Sve što nam je potrebno,
sve što nas čini potpunima, već je tu - u nama, u našim srcima, u svakom
trenutku. Potrebno je samo da se sjetimo, da zaronimo u unutrašnju tišinu, i da
budemo onaj izvor ljubavi koji nas spaja.
Iz tog
prostora, živimo život pun ljubavi, ispunjenja i unutrašnjeg mira, jer znamo da
smo svi jedno, da je naš izvor jedinstven i neizmjeran.
