Postoji sloboda koja se traži u vanjskom svijetu - kroz posjedovanje, priznanje, ili pak pobijediti sve prepreke koje nas okružuju. Ali, unutrašnja sloboda nije rezultat toga što nam se događa; ona je odgovor na to što se događa unutar nas.
Unutrašnja
sloboda nije vezana za bilo koji oblik vanjskog uspjeha, priznanja ili statusa.
Nema je u novcu, prestižu, ili izgledu. Ona je smiraj u umu, gdje nije važno
što mislimo da nam je potrebno da bismo bili sretni.
Dolazi kad naučimo da budemo zahvalni za ono što imamo, bez potrebe da bilo što
posjedujemo. Ona je utišavanje svega onog što vrišti, traži, žudi za nečim
više.
Jednom
kad spoznamo da nije ono što imamo ili postižemo ono što nas čini slobodnima,
već onaj mir koji nalazimo u prihvatanju stvarnosti takvom kakva jeste, tada
smo oslobodili sebe.
Sloboda
je u svakom trenutku u kojem se ne borimo protiv onoga što se dešava. U svakom
događaju koje ne pokušavamo kontrolisati, u svakom trenutku kad ne reagujemo iz
navike, već živimo svjesno. Samo tada, svijet može postati naš - ali na način
na koji nijesmo ni slutili.
Unutrašnja
sloboda je sloboda od uma. Sloboda od iluzije, od prošlosti koja nas povlači,
od budućnosti koja nas plaši. To je sloboda da budemo sada - da budemo u
trenutku, gdje ništa nije važno osim što jesmo.
Kada
se zaista oslobodimo sebe, otključavamo vrata svijeta - koji postaje mjesto
stvaranja, ljubavi, i ispunjenja.
